Bela žena u crnom kaputu

 

Pita li vetar grane da li boli kada im list kida,
Nisu pitali ni nju kada su je u punom sjaju
Izbacili iz srca na sred puta.

Nežno telo loše odeveno u svilu
A preko nabačen kaput crni.
Hladan vetar snagu joj pije
Ljudi je gledaju sa divljenjem,
A u njoj se staklo lomi i mrvi,
Bodu je njeni polomljeni snovi,
Duša joj pliva u krvi…
Izdali su je i na nju stavili samo
Kaput jedan crni,
Pa servirali pohlepnom i gladnom svetu
Onako bledu i loše odevenu za ovaj
Gadni dan u kom se ledi dah.

Lepotica korača gordo,
Gledaju je omadjijani
A niko ne vidi da ona luta
I krije svoj lom ispod kaputa…
Njene reči niko nije umeo…
Niko nije znao da shvati.
Samo su je gledati znali.
Iste noći na izlazu iz grada videli su, kažu,
Nju belu, a kaput crni i kofer jedan mali.

 

 

 

Autorka: Željana Andrić

Fotografija: favim.com

bela.zena.u.crnom.kaputu.blacksheep.rs

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.