Antagonist ljubavnih drama

Ja sam mamac na udici ajkulama. Zagađeni okean između kontinenata. Smrdljiva riba koju donosi plima u tvoj davno odsanjani san.

Idi!- rekla si prijekorno, ali nigdje se nisam makao. Šupčino!- suviše ružna riječ na tvom lijepom jeziku, ali bih je ipak sa uživanjem polizao. Letjele su flaše, piksle, stolice, po tvom stanu od trideset kvadrata. Spavao sam u haustoru te noći.

(Slatka si dok se srdiš, dok ti se nozdrve šire kao crne rupe univerzuma, dok me gledaš prkosno sa svog pijadestala. Lijepa si i gorka, otrovna i spasonosna, skupa ali dostupna.)

Moj perverznjački nagon tjerao me iz prikrajka da ti priđem i učinim ono što bi cijelu stvar okrenulo u moju korist, a na obostrano zadovoljstvo. Projektovao sam taj film na velikom platnu u svojoj glavi – vrela tijela, izgužvana posteljina, uzdisaji, inercija. Šta se dešava? Ko sam ja?

(Lijepa si dok odvajaš moj veš i panično ga trpaš u torbu, dok cijepaš fotografije zubima, dok krišom gledaš listu mojih poziva, dok me pljuješ s petog sprata nektrom iz usne duplje, dok skidaš moju košulju sa kruškolikih bronzanih grudi…Dok te uzimam nezasito i gledam nepomično.)

Idi!!! – ponovila si million puta i ja sam napokon otišao. 

Znam. Zamjerala si prijateljicama noći što su me čuvale od ponoćnih demona i svojim vrelim plaštom strasti umotavale mi ledeno tijelo. Ležao sam na njihovim tvrdim bradavicama i osluškivao svoju savjest. Kidao sam zubima te dojke, ne bih li se dočepao nje, svoje savjesti, i rastrgnuo je kao što je ona kidala mene. Moje prijateljice mi nikada nisu uputile ni riječ osude što si ti stalno sa užitkom radila. Mada sam svih svojim mana i sam bio svjestan. Neću biti patetičan. Ništa od toga nisam radio zbog tebe. Nisam te tražio ni u jednoj od njih. I ne, nisam pomislio na tebe u onom sočnom, ukradenom djeliću vječnosti. Jer ja sam sebični sin jedinac, bludan i nedorastao ruhu kojeg si spremila za mene.

(Sjećam se rekla si mi da nisam stvaran, da sam savršena fatamorgana u tvojim mislima. Ali ja sam daleko od bilo čije zamisli savršenog. Ja sam lažan, izmišjen samo za jednu rolu – da ti se prikažem u svitanje i pobjegnem u izmaglici široke ulice. Ja sam antagonist svih tvojih omiljenih drama. Konjina na princu. Suvi maslačak na vjetrometrini.)

Autorka: Marina Letić

Fotografija: weheartit.com

No Comments

Post A Comment