Dragi, ja sam kameleon. Životinja kojoj ne poznaješ narav. Ona sa kojom nikada ne znaš kako i kuda. Ona koja bi za tebe pomjerila planine i sutradan u njima krijumčarima tvoje organe rasprodala. I pustila da te živog raspore i srce i bubrege ti iz utrobe vade. Ja sam...

Želim ti da joj budeš ćale, kakvog svaka devojčica, treba da ima. Onaj superheroj. Kojeg dok drži za ruku, ne boji se ničega iz mraka. Koji ubija insekte, i kada bude dovoljno porasla, da joj u sobu, ne ulaziš bez kucanja. Najsnažniji muškarac, u njenom svetu. I kada se bude ložila na neke, višestruko jače tipove od tebe. Jer...

  Rekao je da je otkrio moju tajnu. I da će Volim te, ubiti ćutanje. Da umem da volim nesrećne, najviše. Bez očekivanja. Bezuslovno. Da zagrljaji plaše onog mrzovoljnog i hladnog dečaka u njemu. Jer bi ih mogao zavoleti. Poželeti da ostane u njima. Da ne može...

Ipak Jesmo li tvrđava Ram našeg pogleda Beskrajna je voda Talasi u nebu Nijansiranje Meseca Ka ljubičastoj Disanje morem Ostrvo smo Pusto kao dan Bez plača Budućnost u padu Ono Sad Koje treperi Vibraciju svemira Glad uobročena Samoodrživa I jesmo Tvrđava smo Ka kojoj hrle Hiljade gladnih Revolucionara Dok u turskom sedu Na trpezarijskom stolu Delimo mrvice poljupca Pred počinak Vidiš, zato su Preteška ova Izgnanstva u slobodu (Dokoni pesnici I ljubav propituju) A valja mi oslepeti Suncem...

Neću više da budem pisac. Odustajem! Pisci su gord, uobražen svet. Traže u svemu nešto što drugi ne vide, i zbog toga misle da su važni. Meni nije potrebno da budem važna, meni je dovoljno da budem ja. A u stvari te važne pisce malo ko čita, a...

Mrak i tišina. Grotlo samoće. Bez poljubaca na tvom dlanu, i uvojaka kose na mojim grudima. Naslonjen na jastuk dok ti ponovo poklanjam reči sa nekom čudnom emocijom u grudima i maštam kako te milujem. Tražim milovanje, do jutra. I poljupce po tvom vratu, i jutra...

Volela bih da mogu, uhvatiti tvoju senku, između nedopustivo loših lampi, postavljenih u onom hodniku na trećem spratu. Volela bih da mogu poneti tu istu senku, u tami moje sobe da joj pričam, o sakrivenoj stvari u mojim rečima. Volela bih da sam mogla, reći tebi...

Ima jedan makedonski pesnik čiju poeziju nikada nisam čitala. Znam, eto, tek toliko da je bio pesnik i da se po njemu zove jedna ulica, tu, u Novom Sadu. Na njenom kraju izdiže se zgrada žuto-sive boje, šestospratnica koja gleda na veliki novi bulevar. A...

Mi smo se venčali u provinciji, na početku ere „veding šutinga“ i digitalne fotografije. Na dan venčanja fotograf je izbrisao fotografije s fotoaparata. Još se ne zna kako. One koje smo imali bile su prelepe, sa i bez gostiju, ali pomisao na one koje su...