Oče, ti ne znaš šta se dogodilo nakon tvoje smrti Onog jutra, kada sam te zatekao u krevetu. Prijatelji i bivše kolege su došli. Miloš je održao objektivan govor i bacali smo grumenje zemlje u raku. Oče, ti ne znaš da je tvoja bivša žena, moja majka Preminula dan nakon...

Generalka. Jedna u proleće, jedna na jesen. Tražila sam veliki stan da se preselim. Trebalo mi je prostora. Sve stvari su mi stale u dva kofera. Ne mislim puno o tome. Ne znam šta da mislim. Ali generalka je dobro došla. Baciti stare stvari, napraviti...

  U ratu su nam stradali jezici, Pokvarili su nam se telefoni, Izgubljene ostale su nam adrese, U ratu sam, U izmaglici dima, Samo svog ubice ime našarala. U ratu sam ostala bez sutra, Bez brata i druga, Nenapisane moje reči Postale o tebi su pesme; I nikome nisam više o sreći Kao da se posle ratova Više...

Moja je volja sve što prihvatim. Moja je volja sve što ne prihvatim. I to je tako. Vremenom prihvatiš da ne moraš sve da prihvatiš, već samo ono što ti je prihvatljivo i rukama obuhvatljivo. A među rukama ti treba mnogo prostora za slatke reči, gorke suze, kisele osmehe...

Ostani! Rekao bih, "ostani" Svake noći u 2:30 Kad mi se njen lik Zaglavi između jave i sna, Pa mogu da je gledam Dok se krije Iza bijelih paravana I šeta slutnjom, k'o trotoarima. Dodirnuo bih njenu sijenku A zatim lagano, Tiho govorio Koliko se kajem Jer nisam volio Moskvu, A danas bih evo, Tako mi mjeseca Crveni trg na njenim...

Ti ne znaš, kako je kad ti se neko, tako nasmeje. Kad ne postoji ništa, osim njega, i trenutka u kojem se smeje. Dobronamerno. Toplo. Nežno. Toliko spontano i suptilno. Da ne osetiš, da postoji išta više, osim tog osmeha. Ne čuješ sat, koji otkucava oko zgloba. I ne primetiš vreme, koje ti se istrže. Ti ne znaš, kako je kad ti se...

Kože se dodirnu kao mekana platna. Prsti postanu žičani instrumenti. Muzike ima i tamo gde je najtiša tišina. Sve je ispravno. I tamo gde su krive krivine. (Kad se telo nagne i savije u luk u kuku). Pregibi postaju autoput po kome se niko ne vozi....

Jedan zanimljiv književni eksces se nedavno pojavio u vidu nevelike knjižice Supermen je Barbika. Iza njega stoji vrnjčanin Srđan Čeperković aka Herman Štern. Jednako zanimljiv kao i njegova poezija Srđan (ili je to Herman?) se potrudio da nas upozna sa svojim stavovima u vezi par...