Neću da budem obično

2. jula 2018.

Neću da budem obično, okruglo, opipljivo, crveno i

plavo kao i svi drugi. Neću da budem obično,

ukalupljeno i umjesno, tko se ikada sjeća nečeg

običnog, pravilnog i neprimjetnog? Takvih na

hrpetine ima, po trgovima i autobusnim stanicama,

gužvaju se i natječu tko će biti običniji. Što oni znaju

o spontanom? Jesu li ikada kupili jednosmjernu kartu

za hrabrost i odvažili se iskočiti iz cipela? Jesu li

potrgali dalekovode svojim hvalospjevima o toj

jednoj jedinoj ljubavi i vrištali bez straha da vole?

Jesu li ikada ikome u tim svojim sivim kaputima, svijet

okrenuli naglavačke?

Dosadno je biti običan, nema boja, nema suza, nema

onog osjećaja da je svijet tvoj kada bosom nogom

staneš na taj kockasti cilj. U tom običnom ima puno

stropova, ne daju ti da rasteš i šepure se kao važni. A

nisu. Nisu čak ni stvarni. Dosadno je ljubiti potiho, šetati po ograđenim

mostovima i smješkati se u lice onih koje baš i ne

voliš. A ja baš ne volim to dosadno.

Umjesto da budem okruglo i plavo i crveno, bit ću

nezamislivo, bit ću ja, mekana, dostupna

i neubičajeno prgava!

Pa neka sivokaputaši upiru prstom, nikada ionako

neće znati kako je biti slobodan sa ove strane duge.

Autorka: Aks

Fotografija: weheartit.com