25 okt Ako ti ikada napišem pesmu
Ako ti ikada napišem pesmu,
ta pesma neće sadržati nijedno slovo tvoga imena,
neće imati nijednu reč koja bi mogla nagovestiti,
da se u toj pesmi radi baš o tebi.
Kad napišem tu pesmu, znaćeš da je tebi posvećena
onog istog trena, kad je budeš čitala… ako je zapravo ikada pročitaš.
U toj pesmi ću ti reći da više ne znam ko si,
da već odavno ne mislim na tebe,
u toj pesmi što prkosiće tebi , znaćeš da i dalje pokušavam
da sebe slažem.
Ako ti ikada napišem pesmu,
u njoj neću reći kako i dalje ne krećem od tebe,
kako i dalje, zarobljen u limbu, tražim put ka stvarnosti
ta pesma nikako neće smeti da ti kaže, da si i dalje sinonim trajnosti.
Kad napišem tu pesmu, znaćeš da je pisana za tebe
možda po tome, što neće sadržati tvoje ime,
i po tome što neće sadržati tvoje crne oči i crnu kosu,
već što ćeš u njoj biti plava,
ili smeđa, čak možda i crvenokosa,
i imaćeš krupne zelene oči, videću već.
Pesmu ćeš prepoznati po tome, što će ta pesma imati note proleća,
i radosti koje su odavno nestale negde u meni.
Ako ti ikada napišem tu pesmu, a ti je nikada ne pročitaš, znaćeš da je pisana tebi, jer će ti već neko reći.
Ako ti ikada napišem pesmu, znaj da sam srećan
znaj: rastali smo se moj san o tebi i ja
i hodamo razdvojeni i sami
Al’ to tek onda, kad ti napišem tu pesmu…ako je ikada napišem.
Autor: Nemanja Tonić
Izvor fotografija: unsplash.com
Sorry, the comment form is closed at this time.