Život na Filipinima

Cebu je manje poznat. Nije u ravni sa Palavanom ili Borakaj ostrvima kada sednete, zasučete rukave i krenete da kopate po internetu. Turistički je svakako manje razvijen. Po sletanju iz Hong Konga ovde nas je dočekalo dosta lokalnog stanovništa koje pruža, bolje reći uvaljuje, neku vrstu usluge. To kada ti lokalci nešto uvaljuju, to može samo na dobro da izađe. Kada izgorite, ko će drugi nego lokalac da vam otkine list aloja vere iz svoje bašte i nekim nemuštim engleskim jezikom ponudi da se namažete. Da li džabe ili za par pezosa, pitanje je sad. Ako pušite, ko će nego lokalac da vas ubedi da cigaretu zamenite urolanim osušenim listom banane. Bez filtera. Mnogo jak. Grebe grlo, al’ je dobar. Eto, prvi dan i već se puše gluposti!

Ovakve stvari su nas nagnale da lutamo ostrvom od samog juga pa sve do vrha severa. A evo šta nas je još ubedilo da je baš Cebu vredan pažnje. Možda i vredniji od Borakaja ili Palavana.

Ne vole ga tajfuni, obožava ga morski svet

Logistički je odlično pozicioniran. Ne morate da nosite opremu za spasavanje, niti kacigu. Tajfuni ga zaobilaze. Uglavnom. Filipini su, inače, poznati kao totalno sjebano mesto kada je u pitanju vreme. Postoji neka klasifikacija tih vetrova. Brzina udara. Obim. Da li je oluja, ciklon, tajfun…super tajfun. Filipini imaju 20tak takvih susreta godišnje i po klasifikaciji 12-13 su tajfuni i super tajfuni. Inače, da ne poverujete, uopšte nije vetrovito. Koji kontrast čoveče, ili nema vetra ili te nosi.

Koliko ovo ostrvo ume da bude neugledno na površini, toliko pod vodom ume vešto da sakrije pravo carstvo. Samo još Triton da se pojavi i imaju apsolutno sve. Mnogi putevi migracija morskog sveta, uglavnom kitova, kornjača, delfina i ajkula, vode preko Cebua.

I naš džep je obećao da će ga voleti. Cebu ima svoju avio kompaniju. Lepo su povezani i ovo je najjeftinija opcija kada se dolazi na Filipine. Ako ne uzmemo u obzir Manilu, naravno. Naš put je počeo iz samog centra ostrva. Grad po imenu Cebu Siti. To je jedna nepregledna džungla gde vožnja sa kraja na kraj traje par sati. Mesto ima oko milion stanovnika. Infrastruktura je traljava. Puna rupa. No, gura se nekako. Kad-tad ćemo izaći iz njega i zaputiti se ka Moalboalu, našoj prvoj destinaciji.

Cebu Siti ima šta da ponudi, samo mi nismo bili preterano zainteresovani znajući šta nas sve čeka na samom jugu.

Ribarska sela

Ima ih dosta. Naše malo ribarsko mesto smešteno je na zapadu Cebua. Moalboal. Vožnja nekom raspalom KIA-om trajala je mnogo duže nego što smo očekivali. Mora jako sporo da se vozi. Nekako se stiče utisak da svi žive pored ili na ulici. Psi na njoj spavaju. Deca se igraju jurke. Par njih je čak nabacalo šut i iza te improvizovana blokade postavilo stolove za kojim se igra mankala, puši urolana banana i priča do kasno u noć. Tada se raspravljalo o izborima. Žustro. Da li podržati Dutertea? Taj miris i ukus lokalnog. Cebu je definitivno odličan izbor.

Stižemo negde kasno u noć. Moalboal je po svim standardima selendra. Većim delom nema puta, ide se makadamom. Imali smo tu (ne)sreću da uhvatimo poslednji dan seoskog vašara. Kad god se neko hvatao za mikrofon na vašaru u pola sela je nestajala struja.

zivot.na.filipinima.blacksheep.rs

„OK. Gde smo to došli. Sve je polu-mrtvo. Zapušteno. Nema sad ni struje. Počela i kiša.“

„Zar je bitno, imamo u kabani poluotvoreno kupatilo sa buretom vode za polivanje. I par guštera.“

Prvo veče smo proveli u kupatilu. Iako je noć, napolju je vrelo, a mi se polivamo kantom i jedemo treću vrstu manga.

Izjutra shvatamo da su nam kabane ispale iz filma, da postoji 5 vrsta manga i da nas sve vrste i podvrste, sa još nekim voćkama poput saraguelja koje liče na paprike, a imaju ukus trešanja (!?), čekaju na tremu. Danas kad pomislimo na mango, povraćali bismo. Tada? Tamanili smo ga kao da na Filipinima ne postojii ništa drugo. Palačinke sa mangom, sok od manga, drugi sok od druge vrste manga, treći sok od treće vrste manga. Mleko i mango. Samo mango! Dijareja…

zivot.na.filipinima2.blacksheep.rs

Ne znamo da li bi Moalboal preporučili svakome. Za nas je bio fantastična priča. Mada opet, koliko bi ljudi otišlo na Filipine zbog najukusnije i najsvežije ribe koja se peca isključivo za vas, jer ste imali tu privilegiju da prethodno veče uperite prstom baš na onu koju želite da vam ulove. Zbog jebenog manga na hiljadu i jedan način. Zbog svega skrivenog pod vodom, što čuči i čeka da se oduprete tom prvom utisku neuglednog Moalboala i ipak odlučite da ovde provedete par dana.

Podvodni svet. To je Tim Bartonova bajka. U krugu od jednog kilometra bez preteranog traganja možete da naletite na meduze, morske kornjače, delfine, ajkule crnorepke, milionsko jato sardina i koralne grebene kod obližnjeg ostrvceta Peskador.

zivot.na.filipinima3.blacksheep.rs

Zato, verujte nam na reč, želite rano ujutru, negde oko 05.30, da krenete sa ribarima na jedan đir po zalivu, ma koliko vam bilo teško i ma koliko izgledali k’o posrani.

Kit ajkule

Da li je ceo taj podvodni svet dovoljan? Načuli smo da ovim zalivom nežni džinovi od 15tak metara plivaju pri migracijji. Kit ajkule su u pitanju. Dubine na njihovom putu su prevelike i zahtevaju ronilački PADI kurs. Ceo život nam fali taj PADI kurs. Nikako da počnemo sa tim. Srećom, ima alternativa. Blizu Moalboala nalazi se Oslob (nije stvarno blizu, samo mapa kaže da nije mnogo daleko). Tamo kit ajkule svako jutro doručkuju kril. Kril je mešavina mlevenih škampa, sitnih riba i nekog bilja.

Palimo KIA-u, a ona neće. Trokira. Nismo ni stigli da zapaničimo nad situacijom a petorica Filipinaca dotrčava da gura. U tom druženju nasta sudar svetova. Oni nama nude mango (opet), a mi njima kontriramo plazmom. Bitno je da smo izgurali KIA-u. Razribala se i spremna za put stoji 50 metara niz makadam. U svoj toj prašini ulećemo u kola, nema se vremena, kit ajkule neće stvarno da nas čekaju.

Ako odlučite da se susretnete sa nežnim džinovima, pridržavajte se svih pravila!!! Velika je privilegija što možete da ronite na dah pored ovako maestralnih bića.

Povratak smo proveli u tišini. Najveće biće koje sam za života video je moj prijatelj Beban od 210cm. Neretko bi ljudi stali pored njega uz reči: „Uuuuu kol’ki si“. Beban mi sad deluje onako sićušno dok zapečaćenih usta idemo kući, a naši mozgovi pokušavaju da obrade informaciju da smo bili u prisustvu kit ajkula od 8-9 metara. Kažu nam da su to malci. Nama svejedno, da se opasuljimo ne možemo.

 

Džungla, vodopadi, kaskade

Stekli smo utisak da se na Cebuu niko ne kupa kući jer su svi Filipinci razbacani po vodopadima i njihovim kaskadama. Putujući neretko izgovaramo“Jaoooooo ovo je život!“ A uvek se tu nađe neko da kontrira „Pa oni se kupaju ovde jer nemaju gde“. Šta god. OVO JE ŽIVOT!

Kavasan i Tumalong su dva najpoznatija vodopada Cebu ostrva. Jedni od najvećih na Filipinima. Mislili smo da je najpametnije sagledati ih tako što ćemo otići 5 kilometara u džunglu, pa kroz kanjon reke stići do njih. U tom slučaju, putovanje je mnogo bolje od samog odredišta.

zivot.na.filipinima4.blacksheep.rs

Voda je tirkizna. Nađe se tu i poneki majmun na grani. Milipede i centipede plivaju unaokolo. Nema zmija, na sreću! Na sve strane poređane minijaturne piramide od kamenja. Glavna zanimacija je baciti se sa litice, kešati se na lijanu ili cugati San Migel pivo posmatrajući druge kako rade sve navedeno. Naravno, uvek ima nešto i od manga (opet)!

Plaže za desktop background

Prvo obližnje ostrvce koje smo posetili bilo je, sticajem oklonosti, Sumilon. Sam jug. Nedaleko od Osloba. Ne kaže mapa, stvarno je blizu Osloba. U pitanju je privatno ostrvo gde za 20tak evra možete provesti dan uz klopu.

Voda je ovde uzburkana, a plaža prepuna korala. Primećujemo da ljudi ulaze u vodu u gumenim kroksicama. Dakle, sve je prepuno korala i u moru.

zivot.na.filipinima5.blacksheep.rs

Ma koga briga za podvodni svet više! Ležaljke su svuda. Vetar je nešto jači. Duva, taman da ne osetite kako vas sunce brutalno prži. Ako vam padne na pamet da zablejite ovde imate sve informacije na sajtu BlueWater.

Vreme je da se opet upali KIA i uputi na sever. Nastavlja se lutanje za najboljim plažama. Prosto nam je potreban vreli pesak i neki jeftin alkohol. Na samom severu čekaju nas Bantajan i Malapasku. Samo trajekt da izaberemo i dogovorimo se gde bi radije.

„Aj’ Malapasku da vidimo tu trešer ajkulu koja nema nigde na svetu da se vidi!“

„Aj’ Bantajan, mirne plaže k’o sa razglednice.“

„I Malapasku ima plaže. Sve lepo…belo, čisto.“

„Ali nema island hopping. Malo Virgin island, malo Paradise beach.“

Zimi zami zum i Bantajan pobeđuje. Trajekt koji vodi za Santa Fe je čest. Udoban. More je skoro pa teget. Vetra ima, pojavi se i pokoji galeb. Na brodu smo bili jedini stranci.

zivot.na.filipinima6.blacksheep.rs

A onda smo na Bantajanu našli Amihan. Bolje reći upali smo u razglednicu. Samo da nam neko lupi markicu na čelo i pošalje nas kući. Svuda pesak i bambus. Školjke k’o lubenice leže razbacane na sve strane. Hobotnica se suši na kamenu. Neki mali ker laje gegajući se kroz vreo pesak, čisto da nas najavi.

Svako jutro, bez umivanja, protežemo se direktno na plaži. Onako krmeljavi uskačemo u vodu. OVO JE ŽIVOT! I sve se osvrćemo da vidimo ko će da nam kontrira. Ovaj put nema ko, svima je kez od uha do uha. Prilazi Filipinka sa poslužavnikom i donosi sok od manga (opet). Da li nas zajebavate! Ima li šta drugo u ovoj zemlji!? Ima! Domaći džin tonik, pola litre za 1 evro. Popili smo 42 za tri dana.

E da, na Bantajanu more nestaje. Popili vi jedan džin tonik ili deset, more će vam pobeći za 100-150 metara. Nije do džina. Plima i oseka su čudne kada ste na malim ostrvima. Tako jako vidljive. To je savršen momenat za oblačenje patika i pentranje po kamenju koje je do malopre bilo na dnu mora. Morske zvezde, gnjecave i velike, krabe i jastozi, poneki džinovski jež, sve je odjednom na dohvat ruke.

zivot.na.filipinima7.blacksheep.rs

Povlačenje mora je još interesantnije kad vas uhvati u sred obilaženja svakog mogućeg spruda i napuštene plaže u okolini. Toliko je interesantno da smo naš mali drveno-metalni čamac, koji je sklepan uz pomoć plastičnih uzica sa sve Unicef ceradom, morali bukvalno da nosimo na leđima prema pučini. Nekih dobrih pola kilometra. Da smo znali da u baru uz San Miguel pivo treba da se cenkamo sa čovekom oko toga ko će više da nosi čamac, drugačije bi se cenkali.

Nikad nismo nosili čamac ka pučini probijajući se kroz more džinovskih ježeva. Srećom onaj džin tonik ima i u flašama za poneti.

 

 

Za koga je Cebu

Istini za volju, nije za svakoga. Ukoliko volite da zabodete zastavu i kažete stigli smo, Cebu definitivno nije za vas. Ako vam je ranac na leđima bliska opcija i volite da špartate, Cebu je možda pravi izbor za vas.

Cebu je lokalna priča. Priča o 10 miliona izlepljenih plakata zbog predsedničkih izbora. Neki su čak i celu kuću izlepili Duterteom i ostalima. Imali su 42 kadidata te godine. Cebu je priča o uživanju u malim stvarima. Nekom svetu gde se peca barakuda, skače sa vodopada od rođenja i strastveno uživa u krvavoj borbi petlova. Priča gde iz nekog razloga gotovo svi nose uske D&G majce ili sintetičke fudbalske dresove.

Cebu je „gde idemo“. Druga ostrva su nam nekako više zvučala kao „stigli smo“. Pa sad, kome šta odgovara.

Fotografije sa island hopping-a možete pogledati na Trip Blog Post Instagramu.

Autori putopisa: Dragana i Igor MožekTRIP BLOG POST

Autori fotografije: Dragana i Igor Možek

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.