28 nov VRANA (THE CROW, 1994)

„Ljudi su nekad vjerovali da, kad neko umre, vrana odvodi njegovu dušu u svijet mrtvih. Ali ponekad se dogodi nešto veoma loše i zbog ogromne tuge koja ju prati, ta duša ne može da pronađe svoj mir. Onda ponekad, ali samo ponekad, vrana može vratiti dušu u svijet živih kako bi ispravila nanesenu nepravdu.”

Sigurno jedna od najpoznatijih uvodnih rečenica, kojom počinje kultni film „Vrana“ iz 1994. godine. Snimljen po istoimenom stripu Džejmsa O’Bara iz 1989. godine, u režiji Aleksa Projasa i sa Brendonom Lijem u glavnoj ulozi, film je oduševio i kritiku i publiku i ubrzo doživio kultni status.

Pored do tada neviđene mračne atmosfere (skoro sve scene su snimane noću i u većini scena pada kiša) i Lijeve harizmatične ličnosti, film obiluje i briljantim dijalozima vješto ukomponovanim u morbidno-romantičnu priču. Na Đavolju noć (noć uoči Noći vještica i njihovog vjenčanja), Erika Drejvena (Brendon Li) i njegovu zaručnicu, Šeli Vebster (Sofija Šinas), brutalno ubiju pripadnici bande na čelu sa Top Dolarom (Majkl Vinkot). Godinu dana poslije, vrana vraća Erikovu dušu u svijet živih kako bi pronašao kriminalce i osvetio svoju i Šelinu bezrazložnu i nasilnu smrt. U tome mu pomažu djevojčica Sara, koja je njemu i Šeli bila poput kćerke, i policijski narednik Albreht.

Vođen vranom i sluđen  osjećanjima istinskog bola, bijesa i nepravde zbog gubitka, Erik  je emotivno, fizički i psihički rastrojen anđeo osvetnik koji zahtijeva pravdu za sve žrtve, a posebno pravdu za Šeli i samoga sebe. On ne pati od dvostruke moralnosti i svoje neprijatelje ubija hladnokrvno, bez mnogo razmišljanja i bez imalo grižnje savjesti.

Film je takođe propraćen odličnim saundtrekom, na kome su svoje mjesto našle numere tada najznačajnijih rock bendova, kao što su: The Cure, Nine Inch Nails, Pantera i Rage Against The Machine.

Nažalost, samo snimanje filma bilo je praćeno raznoraznim pehovima i nezgodama od samog početka, da bi na kraju kulminiralo Brendonovom tragičnom smrću koja je do danas ostala obavijena velom tajne. Prilikom snimanja jedne od mnogobrojnih scena u kojima se pucalo u njega, u Brendona je ispaljen i jedan smrtonosni hitac. O tome da li je bila u pitanju zavjera, prokletstvo Lijevih (Brendonov otac, Brus Li, takođe je umro pod veoma čudnim okolnostima u 32. godini života) ili jednostavno nečija nemarnost, moglo se samo nagađati. Brendonov život naglo je prekinut u 28. godini života, desetak dana prije završetka snimanja, i nekoliko nedelja prije njegovog vjenčanja.

Obeshrabrena i šokirana nesrećnim događajem, filmska ekipa umalo da nije odustala od svega. Ali, mjesec dana poslije, Projas je ipak odlučio da nastavi snimanje i da film bude završen kao pomen i neka vrsta epitafa Brendonu Liju i njegovoj zaručnici Elizi.

Neki od najpoznatijih citata iz filma su:

„Ne može stalno padati kiša.“

„Žrtve, zar nismo svi?“

„Male stvari su Šeli značile tako mnogo – a ja sam mislio da su nekako nevažne. Vjeruj mi, ništa nije nevažno.“

„Ako su nam ukradeni ljudi koje volimo, način na koji nam ostaju u životu je da ne prestajemo nikad da ih volimo. Zgrade gore, ljudi umiru, ali prava ljubav je vječna.“

Tanja Spasojević

Izvor fotografija: www.wikimedia.com