27 apr TO MORA DA JE LJUBAV

Ugasila je svjetlo i legla na krevet. Sjetila se jedne večeri od prije par godina kada je pila crveno vino sa prijateljicama i razgovarala o ljubavi i muškarcima. Sjetila se kako je tada rekla da nikada ne bi mogla biti u vezi sa nekim ko ne zna bar jedan strani jezik. Ko ne sluša istu muziku kao ona. Ko ne voli da čita. Ko ne poznaje gramatiku. Ko ne gaji ljubav prema lijepom i umjetnosti… Sjetila se… Da, bilo je to davno. Mnogo prije NJEGA.

A ON je sada tu. Pogledala ga je nježno i privila se uz njegov bok. Spavao je. A ona se osmijehnula. I pogledala prvo na mjesečinom okupan sto na kom su stajale dvije čaše i poluprazna boca crnog vina, a zatim kroz prozor u zvjezdano nebo. Znala je da se tog trenutka i Bog njoj osmjehuje. „Opet si pobijedio“, pomislila je. Ali, nije bila ljuta. Niti mu je zamjerila šta. Baš naprotiv. Bila je zahvalna, jer je znala da njegova pobjeda nikada nije njen poraz.

Jer  (misli su se same ređale), ON možda ne zna nijedan strani jezik, ali savršeno dobro poznaje govor njenog srca. ON ne sluša istu muziku, ali duša mu pleše u istom ritmu kao i njena. ON ne voli da čita, ali vidi sve što u njenim očima piše. I možda ga riječi ponekad ne slušaju i poneko slovo mu zaluta tamo gdje ne treba, ali zato njegove misli nikada ne lutaju i ON pažljivo sluša NJU. I možda mu umjetnost ne predstavlja ništa posebno, ali zato mu ONA, njemu najdraže i najljepše umjetničko djelo, znači SVE.

U tom trenutku se i on probudio i privukao je još bliže sebi. Spustila je glavu na njegove grudi, najdraži joj jastuk, i umjesto uspavanke slušala bat njegovog srca. Neobičan spokoj preplavio joj je dušu i polako je tonula u san, jer znala je: sve je baš onako kako i treba da bude.

Autorka: Tanja Spasojević

Fotografije: favim.com