Jedina moja otkad nisi moja, Pesak mi u ustima, klonut poput noja. Obrisi i skice, sećanja, sitnice...

  ( To je morao biti Bog) Ne, nisam verovala u Boga nikada, odgovorila je Blabla svom dugogodišnjem prijatelju. Bio je to jedan od onih dokonih razgovora, dok čekate autobus koji će vas odvesti do željene pivare, kafane ili čega već… A on je bio sasavim...

Jutarnja služba, standardno slabo posećena. Nekoliko pravih vernika. Ostalo budale koje se sete Boga samo kada im krene loše u životu, nekoliko kurvi koje vikendom puše kurčeve na zadnjem sedištu, a onda tim istim ustima celivaju ikone. Tu je i par onih od najgore sorte...