Ne volim ozbiljne ljude. Dosadni su. I veliki glumci. Samo da bi bili prihvaćeni i uklopili se u društvo. A onda se bore, protiv pravog sebe u četiri zida i lažnog sebe kad izađu vani. I fasade se gomilaju, dok od njih ne naprave stvarno ozbiljne i nadasve glupe ljude. Ljušture perfekcionizma i lažnog sjaja. I čemu...

Večeras je duga noć, najduža. Noćas je tako daleko sve ono što nam istinski treba. Daleke su tuge koje umiju da nas razbiju. Tuge nam trebaju, da potražimo sreće. Trebaju nam spakovani koferi, dodir vazduha koji nas hladi više nego što treba. Izgleda da bih...