29 jan Ozbiljna pjesma
Ne volim ozbiljne ljude.
Dosadni su.
I veliki glumci.
Samo da bi bili prihvaćeni
i uklopili se u društvo.
A onda se bore,
protiv pravog sebe u četiri zida
i lažnog sebe kad izađu vani.
I fasade se gomilaju,
dok od njih ne naprave stvarno ozbiljne
i nadasve glupe ljude.
Ljušture perfekcionizma i lažnog sjaja.
I čemu onda život?
Taj, naočigled svih, savršen život.
Bez trunke smijeha, potrebnih gluposti
i skrivenog mjesta gdje to možete praviti.
Dok to shvatite i ako ikad uopšte shvatite,
prošao je život.
A vi, nijemi, blijedi,
bez ijedne bore smijalice.
Samo zato što su vam drugi rekli
da tako treba i mora.
Zato,
smijte se često i puno.
Radite sitne budalaštine
i nađite tajno mjesto za to.
Okružite se pravim ljudima.
Skačite u lišće.
U snijeg.
Grlite.
Posebno djecu.
To će vam dati snagu,
da budete pravi vi.
Jedite sladoled zimi.
Pijte čaj ljeti.
Gledajte crtiće.
Obradujte se sitnicama.
Prvoj mjesečnoj karti do obližnjeg grada.
Ili što ste kupili gumene čizme,
iako ustvari ne volite čizme.
Spustite se niz tobogan sa hrpom djece
i ne mislite o visini.
Kasnite.
Bar dvije minute.
Da oni ozbiljni svisnu od muke.
Duvajte balončiće oko prolaznika
i ne razmišljajte o godinama.
Skočite u hladni okean, iako se niko ne kupa.
Obucite par boja viška na sebe,
da vas zaobiđu crno – bijeli ljudi.
Svirajte ili pjevajte na ulici,
kao da vas niko ne gleda.
Iako radite „ozbiljan“ posao.
Budite svoji, srećni i neozbiljni.
I niko vas neće shvatiti ozbiljno.
A šta je u tome čar?
Autorka: Jelena Ostojić
Fotografija: weheartit.com
Sorry, the comment form is closed at this time.