Viktor sedi sa druge strane mosta, one rizičnije. One gde te milimetri dele od pada. Klima nogama, puši. I razmišlja… "Šta me drži da ne pređem taj milimetar?" Dovoljan je jedan jači kašalj, pa da pad u Dunav bude neminovan. Ili samo jedan jači vrisak. “Nosi se bre, Dano!” viče toliko jako...

Potrebna mi je još samo jedna besana noć pa da konačno završim onu davno započetu priču o Tebi. Koju sam voleo i ljubio koju sam pitanjima gušio i čijie reči a ni vapaje nikada nisam razumeo. Molila si me da ti pomognem da ti pružim ruku i izbavim te iz ponora i začaranog kruga u kom se vrtiš kao da si dospela do ivice...