Čula sam njen krik, iz njegovog samog korijena jer tu blizu sam ležala. Čula sam i druge glasove, ženske, mnogo dalje od Majčinog. Neki su bili visoki i puni panike, neki dublji, hrapaviji i smireni kao da pričaju o promjeni vremena ili nehajno pozdravljaju poznanika...

Dedino lice je smrznuto stravom. Bespomoćno, zgužvano – baš kao što sam očekivao da će biti. U zgrčenim borama utkana je svest o iskonskom grehu i čistoći zaslužene kazne. Propinje se iz njih. Urla. Čak i smrducka. Pošteno! Nisam siguran da li je u pitanju još jedan...