Onog trenutka kada sam prvi put otvorio oči, talas miline me je zapljusnuo i učinio da ih ponovo spokojno sklopim, predvođen tihim, umilnim šapatom koji je od nekud dopirao. Ne sećam se kako su me oslovili u tom trenutku, ali mogao sam da osetim plimu...

Ni svjetla, ni zvuka, ni traga nečemu živom. U potpunom mraku čujem jedino svoje disanje i otkucaje srca u dubini svakog udisaja. Osjećam kako mojim venama struji hladna krv a prsti na nogama ne prestaju da trne. Svijest mi se guši u napadu panike dok...