Samo ti, ja i Italija. Samo naši prsti isprepleteni. Samo tvoj poljubac tik uz usne. I svaki sledeći na njima. Samo pogledi, Venecija i vetar. Samo bez romantike, brzo i iznova, kao kad se smeješ. Udahni me. Podigni i zavrti. Samo me obgrli trepavicama i upij očima,...

Njoj sam zahvalan na materijalu života. Ništa tog dana nije dalo naslutiti da će biti poseban. Činilo se kao da ću ja, i dešavanja oko mene, ostati na istom kolosijeku. A onda se desilo to da sam vidio nečiji drugi ustaljeni kolosijek, što me potpuno izbacilo...