Iz zjenica mi curiš kap po kap, Niz vrat mi dozivaš moje nesanice I kvasiš im crnu u svojoj nemarnosti. Premišljaš se. Kotrljaš misli uzbrdo bez mene Nadaš se sebi negdje na vrhu I onda treptaj, Laku noć! Kapci ti miluju moje u trenu Između danas i juče, Sna i tastature, Mene i postojanja. Nestaješ mi. Ne sjaje...

Ni svjetla, ni zvuka, ni traga nečemu živom. U potpunom mraku čujem jedino svoje disanje i otkucaje srca u dubini svakog udisaja. Osjećam kako mojim venama struji hladna krv a prsti na nogama ne prestaju da trne. Svijest mi se guši u napadu panike dok...