U početku beše patetika. Nakon nje lirizam. Ironija polako dolazi. Prepliće se sa lirizmom i on ostaje njome trudan. Ali, uvek reč beše izvor smisla. Imala sam osam godina i živeli smo na strani ulice do koje sunce jedva da je dopiralo. Njegovi mlaki zraci sasvim...

  Čo’ek sam ( mog'o biti čovjek ) iz naroda Kojeg naroda? Onog Nušićevog, Krležinog , Domanovićevog...