Ima ga u šaci štrika raznobojnim svilenim koncima oko njegovih rešetaka  crta male ljude po hladnom kamenu ćelije u svemu vidi igru obmotala je jezik oko njegovog struka i zategla tri mornarska čvora njeno je svako njegovo novo svitanje ona veselo skakuće , krevelji se šutira golubove martinkama i urla na penzionere neko bi pomislio da njen um...

Priključujem se čoporima pasa, i čistačima, koji lutaju usnulim ulicama. Vetar mi namešta kragnu košulje i frizuru, pobrine se da mi dim cigarete ne ide u oči, donosi mi mirise iz prošlosti. Dok ceo grad spava, moje misli hodaju naokolo, kao duhovi, kao ljudi, koji će za par sati ispuniti svoja mesta, koja su sami sebi...