22 mar Sve je to okej.

Jedan od mojih profesora mi je rekao da ću uspjeti tek kada smirim tu buntovnu djevojčicu u sebi. Šta znači uspjeti? Djevojčica u meni ne zna za tu riječ, a ova osoba koja zna da se našminka i fino obuče – ne zna za muziku.

Baš zbog toga što sam je smirivala, ona dugo nije pisala. Dugo nije tražila oblike u oblacima. Neka dvadesetogodišnja Tamara koja prisvaja aplauze (upućene djevojčicinom sviranju) joj prečesto govori da ućuti, jer ništa ne radi dovoljno dobro. Dvadesetogodišnjakinju su ubjedili da nije baš sve okej…

Ali jeste. Okej je napisati najlošiji tekst, najlošiju pjesmu. Nacrtati jako loš crtež na zidu male domske sobe. Okej je i ići ulicom i pjevušiti… Udijeliti random kompliment. Pokisnuti. Okej je i rasplakati se pred prijateljima. Okej je jesti. Imati par kilograma viška. Ali ej, iskoristiti te kilograme, iskoristiti cijelo tijelo za trčanje kroz život.

Okej je i reći ljudima da njihovo ponašanje nije okej. Da ti smeta kada ti onaj uštogljeni lik poljubi ruku i da ne želiš da ideš sa njim na piće (iako je i on okej). Okej je da se iznerviraš. Okej je da ti umre neko drag. Jebiga… Zar na kraju dana ne osjetiš samo umor i glad? Znači da je okej.

Okej je ako te niko ne privlači. Okej je poljubiti se sa nekim likom čijeg se imena ne sjećaš. Okej je i zaljubiti se. Okej je voljeti ludo, nalik Puškinovim ciganima. Zamisliti Vašu djecu, malo vjenčanje na plaži, zelenu haljinu. Okej je ne biti bijela. Zašto sve mora biti bijelo? Zašto sve mora biti čisto? Okej je uvaljati se u boje, naslikati sliku vašim tijelima, i okačiti je na zid. Okej je nasmijati se kada se gosti raspituju ko je naslikao tu sliku.

Skroz je okej i ne otvarati vrata.
Skroz je okej zatvarati vrata.

Ono što nije okej, to je svirati radi bodova. Radi aplauza. Nije okej to što si odglumio tugu dok si pjevao. Nije okej kada si srećna kada neko drugi pogriješi, i to što si ponosna jer ti je njegova majka rekla da si “jeftina za održavanje.” Nije okej kada ne možeš da nacrtaš nešto na pločniku a da ne staviš svoje ime. Nije okej posvađati se sa sestrom oko novca. Nije okej kada se iznerviram zbog svih njih. Ali ta buntovna djevojčica se umori dok pokušava da im poturi neki oblak pod nos. A oni ne osjete… Ne gricnu. Ne sažvaću. Čak i ne vide.

Djevojčica mi reče da je i ovaj tekst okej.

Djevojčica mi je pronašla nove note, nešto od Gershwina. Ona je zadrhtala dok je slušala tu kompoziciju. Rekla sam joj da je to teško, da mi to ne možemo… Ali ona je nerazumna, buntovna. Ona samo počne da pjevuši dok ja trčim na autobuse, do kopirnice, ispijam kafe… Umara me, ali profesore… Bez nje, baš ništa ne bi bilo okej.

Autorka: Tamara Senić

Fotografija: tumblr.com