24 nov STEFAN SUBOTIĆ: „SVOJ SAN ITEKAKO TREBA ŽIVJETI“

Stefan Subotić je dvadesetjednogodišnji student grafičkog dizajna iz Doboja. Već četiri godine se bavi uljepšavanjem lica svojih sugrađanki povodom svadbi, maturskih večeri i sličnih proslava. Samouki šminker odnedavno je postao i pravi majstor prerušavanja – pažljivim potezima četkice njegovo lice poprima konture lica Morgana Frimana, Majkla Džeksona, Merilin Monro, Megan Foks i mnogih, mnogih drugih.

Kao prvo, kaži nam kako je sve počelo.

Sve je počelo jednog dana kada mi je prijateljica predložila da je našminkam. S obzirom da znam da crtam i da su mi tehnike sijenčenja u malom prstu, nije mi bilo teško i prihvatio sam se posla. Kao što sam sijenčio na papiru, pokušao sam i na očima i licu i bio sam zadovoljan rezultatom. Od tog dana me make-up mnogo zainteresovao i predao sam se maksimalno tom poslu. Mogu da kažem da sam zaista ispunjen, jer nema ništa ljepše nego voljeti ono što radiš.

Kako i kada ti se javila ideja da se pomoću šminke transformišeš u poznate ličnosti?

Gledao sam neke snimke na internetu i slučajno sam naišao na snimak gdje se jedna djevojka maskira i transformiše u poznate ličnosti i to mi je privuklo pažnju i zainteresovalo me. Prvo što sam rekao sebi je: „Stefane, možes ti i u ovome uspjeti.“ Bio sam prezadovoljan prvom transformacijom, a svaka druga bila mi je sve bolja i bolja.

Tvoje transformacije izgledaju prilično stvarno, neke čak na prvi pogled izgledaju poput maski. Koliko vremena ti je u prosjeku potrebno za jednu takvu transformaciju? I koju bi izdvojio kao najdražu, a koju kao najzahtjevniju?

Nije uopšte lako promijeniti lični opis. Treba truda i vremena. Za jednu transformaciju mi u prosjeku treba oko 3 sata. Po mom mišljenju, od svih mojih radova ujedno i najdraži i najzahtjevniji, kao i najsličniji, bio mi je Majkl Džekson. Pored njega, mnogo zahtjevna transformacija bila je u glumca Morgana Frimana. Od transformacija u ženske likove najzanimljivija do sada mi je Merilin Monro.

Ne bježiš ni od prerušavanja u ženske likove. Da li je i u kojoj mjeri teže iznijeti jedan ženski lik i kako ljudi gledaju na tvoj rad?

Moram priznati da je mnogo veći, a ujedno i teži izazov maskirati se u ženski lik. Nije baš jednostavno napraviti isti nos, usta i cjelokupan make-up kao Rijana, Merilin Monro, Megan Foks ili Ejmi Vajnhaus na svom licu. Izazov je, i to baš veliki.
Što se tiče ljudi, ja sam zahvalan svima koji me podržavaju u mom radu. Većinom su to pozitivni komentari. Naravno, s vremena na vrijeme, nađe se neko i da me iskritikuje. Ali podjednako prihvatam i kritike i pohvale.

U oktobru ove godine si na Body Art Festivalu u Beogradu osvojio treće mjesto. Tema festivala je bila „Igre na sreću“. Da li je to tvoja prva nagrada i koliko Stefan u životu igra na sreću?

Da, Body Art Festival se održao prošli mjesec u Beogradu i učestvovalo je nas 15 takmičara.
Svi su bili podjednako dobri, jer je svačiji rad zadovoljio temu festivala, koja je, dakle, bila „Igre na sreću“. Žiri su činili veliki umjetnici, kako sa naših prostora, tako i umjetnici iz Australije i Amerike. Osvojio sam treće mjesto i s obzirom da je to moje prvo iskustvo tog tipa, tj. prvo učešće na takvom jednom festivalu, mnogo sam zadovoljan, srećan i ponosan.
Moglo bi se reći da u životu dosta igram na sreću i rizikujem, a ko je sklon riziku ni gubici mu nisu strani, ali su mu zato pobjede mnogo slađe.

Studiraš grafički dizajn, baviš se crtanjem, šminkanjem, slikanjem po licu… Kakvi su ti planovi za budućnost?

Planovi za budućnost su usmjereni daleko od ovog grada i ove države jer, koliko god da volim i cijenim meni drage ljude i mjesto gdje živim, isto tako posao kojim se bavim je prilično neshvaćen i neperspektivan na našim prostorima. Kao što sam već ranije govorio, moj životni san je jednoga dana stajati iza šminke neke poznate holivudske zvijezde, mada sam svjestan da je „put do zvijezda trnovit”, kako kaže stara izreka. Treba vremena, rada i truda da se moj cilj ostvari, ali mislim da za mene prepreke ne postoje, jer se maksimalno trudim i dajem svaki dio sebe da uspijem u svojim ciljevima. Svoj san itekako treba živjeti.

I za kraj, kaži nam zašto si ti „crna ovca“.

Zato što sam, za razliku od svih muškaraca koji su gledali Bekamovu frizuru i šišali se kao on, ja radije gledao kako je Viktorija našminkana. Zato što mi je umjesto Ronaldovog driblanja uvijek bila zanimljivija frizura Ejmi Vajnhaus. Umjesto kvota na kladionicama meni je bilo draže slagati boje u mislima, a onda da ih mazati po licima žena raznih profila.
Zato što sam, kako još kažu, šminkerski mag koji trenutno vlada dobojskom regijom.

Stefanov rad možete pratiti na stranici Stefan Subotic Make Up

Tanja Spasojević

Fotografije: Stefan Subotić