SRĐAN GAGIĆ: Iza šarma različitosti

 

U formalnoj biografiji Srđan Gagić je dvadesetpetogodišnji apsolvent književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu. Bio je kolumnista internet portala opismenise.com, član je uredništva slavističkog časopisa “Balkan express” Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Njegova poezija objavljena je u više zbornika i časopisa.

Izvan formalnog, Srđan voli da kuva, čuva tuđe kućne ljubimce i mnogo vremena provodi sam. Oduvek poeta. Brucoš koji peva u poslednjoj klupi dok čeka da počnu vežbe iz staroslovenskog jezika. “Spreman da prezimi ne odlazeći u toplije krajeve”.

 

  1. Kako raste pesnik u pesmi?

 

Rekao bih da pesnik i pesma rastu uporedo, izbegavajući pritom da sebe odredim kao pesnika. Ako duboko proživljavate vlastita kretanja ka sebi i iz sebe, vi zapravo osećate nuždu da iz tih promena, bez obzira da li su one rast ili regresija, nastane nešto što će vam trenutak transformacije učiniti lakšim. Pesma nastaje onda kad osetite teret samoaktualizacije i preispitivanja sebe i sveta oko sebe, kao potreba da se kanališe ono što bi po psihu moglo biti kobno.

 

Srdjan_Gagic_1

  1. „ …Samo drugačije nego što smo postojali…“ – Šta je stvaranje – nestajanje sa ostavljanjem traga ili drugačije postojanje?

 

Stvaranje je medijator unutrašnje transformacije pesnika. To su te promene koje uobličavaju pesmu kao proizvod procesa koji je na nivou bića neretko veći od samog nastanka pesme. Posle svake pesme drugačije se postoji, utoliko što su intimna iskustva koja stvaraju poeziju ujedno i pokretači ličnih promena. Mislim da odatle i proističe ta velika potreba pesnika da učestvuju i u promeni sveta, društva, razobličavanju dogmi… Pesnici su oni koji se menjaju stvaranjem i po istom principu žele da menjaju i svet, ali su, uglavnom, suviše osetljivi za takve poduhvate. Dobra stvar je da nas skoro niko ne uzima za ozbiljno. (smeh) Mada, kao čitalac, verujem da su neka dela mnogo više značila meni, nego onome ko ih je napisao.

 

  1. Šta je u „pucketavoj muzici raspjevanih pokojnika“?

 

Taj stih je zapravo intimni osećaj detinjstva, bez ikakvog opštijeg smisla. Detinjstvo sam proveo u Bosni, u nekim nimalo prijatnim godinama, ali sam kao šestogodišnjak u celom tom odsustvu bilo čega lepog, došao do nekog starog, porodičnog gramofona i velike kolekcije ploča. To je bio moj izbor – želeo sam da detinjstvo pamtim tako, raspevano uprkos svemu. Tako sam, pre nego što sam počeo da čitam ozbiljne knjige, počeo da slušam neku prilično ozbiljnu i kvalitetnu muziku. Muzika je u mom slučaju stara bar koliko i poezija. U njoj ima pomalo od svega onoga što ja jesam, a i danas mi se muzički ukus najvećim delom svodi na isto.

 

  1. Tvoja prva zbirka poezije je u pripremi. Kako se „priprema“ zbirka? Biraš napisane pesme ili one nenapisane biraju tebe?

 

Nenapisane pesme su one koje ponekad i mesecima mogu da imaju vlast nad svim ostalim što radim, da me učine potpuno nefunkcionalnim za druge stvari, dok prema napisanima postoji neki pomešan osećaj zlopamćenja i starateljske odgovornosti. Što se mog pisanja tiče, knjiga pesama je spremna utoliko što postoji kritičan broj pesama za jednu zbirku, ali mi se čini da ja nisam sasvim spreman da se deklarišem kao pesnik. Poznajem pesnike koji zaista vrše ozbiljnu selekciju i biraju između mnoštva onog što su u izvesnom vremenskom periodu napisali. Ja pišem vrlo malo, a kad vam kvantitativni momenat upravlja jedan takav ,,posao’’, onda tek nemate prostor za nekakav kvalitativni manevar –  da iz skromnih i malobrojnih piskaranja načinite izbor iza kojeg biste u potpunosti mogli stati. Moji ciljevi i ambicije su vrlo skromni, naročito kada je poezija u pitanju. Imam prilike da poznajem dobre mlade pesnike, a naročito pesnikinje i da se, čitajući ih, opominjem da treba još malo da čačkam po svom rukopisu.

 

  1. Zašto je Srđan crna ovca?

 

Videti jasnije od drugih šta se oko nas dešava, biti kritičan na dnevnom nivou, izbegavati interesna prijateljstva i permanentno preispitivati kolektivne identitete,  koji se svakodnevno pretpostavljaju kao jedini validni, znači biti crna ovca… Što, razume se, nosi neodoljiv šarm različitosti. (smeh)

 

Srdjan_Gagic-2

 

 

Srbijanka Stanković

Nema komentara

Ostavi komentar