Pre tri dana mi je bio rođendan

Danas imam tačno 11 692 dana. To bi značilo da sam pre tri dana napunila 32 godine. Tako bar kalendari kažu.

Šta znaju kalendari?

Ranije sam se bojala tog čuvenog 30. rođendana. Mislila sam, završava se jedna era, nisam više mlada, ode sloboda, ode spontanost, ode, pa… sve ode! A eto, i taj 32. sam dočekala sa te dve svećice. 30. Samo njih sam imala u kući. I jedinicu – sa dečjih rođendana. I šta sad? Velika stvar!

Verujem da svi mi imamo neke unutrašnje lakopodesive kalendare i časovnike. Oni ne otkucavaju, ne mere vreme. Nisam sigurna da li mere išta. Samo eto postoje, kao magneti oko kojih se koncentrišu: smeh, brkovi od sladoleda, petice, jedinice, omiljene pesme, prvi zajednički izlasci sunca, poljupci, nevinosti srca i sve greške i greščice.

Vreme sada može da ide i unatraške, da pravi salto i stoj na šakama.

Ja neću biti u publici da to gledam.

Ja sam već potrčala preko peska do mora. Mene golicaju trave i cvrčci. Svici su pobegli iz poezije u moju kosu. Žmu je pustio korenje toliko duboko u meni da nisam sigurna da li slavim svoj ili njegov rođendan. Meni je to dovoljna mera života. To i četiri dečja oka ispod plavih šiški. Čitam. Pišem. Dišem.

Ja živim.

Svakog dana mi je rođendan.

Autorka: Srbijanka Stanković

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.