22 jul Pod kontrolom zvijezda

Sve je počelo godine 2039. kada se astrolog Damian Zatorski, grickajući jabuku, zabuljio u ekran svojega računala. Brojevi koji su opisivali trenutačna gibanja planeta nisu mu nimalo odgovarali.

Damian Zatorski tada je već bio cijenjena ličnost, što je mogao zahvaliti napretku fizike i susljednim istraživanjima koja su uspjela potvrditi osnovne postavke astrologije i tako u njezinu točnost uvjeriti i najveće skeptike. Uz pomoć stotinjak eksperimenata i još više teorijskih članaka astrologija je napokon dobila čvrste dokaze i postala dijelom suvremene znanosti. Astrolozima su nove formule pomogle učinivši njihove prognoze preciznijima nego prije: Damian je bio među prvima koji su počeli uspješno primjenjivati novootkrivenu Kosanowiczevu jednadžbu za fizikalnu silu koja je povezivala planete i procese u ljudskome mozgu. Objašnjavao je neupućenima da njezin utjecaj na psihu nije isti za sve ljude, jer budući da nisu svi rođeni u isto vrijeme i na istome mjestu, nemaju jednake početne uvjete koje valja uvrstiti u jednadžbu. Tako je pridobio pozornost javnosti i počeo zarađivati velik novac tumačeći imućnim ljudima njihovu psihu na temelju stanja Sunčeva sustava.

A sada, ispred brojeva iz kojih je svojim uvježbanim astrološkim okom iščitavao crne prognoze za svoju budućnost, činilo mu se da mu sve to znanje samo smeta. Okrenuo se od ekrana, ustao i otišao u kuhinju baciti otpadak pojedene jabuke i uzeti bananu, mrmljajući pritom nešto o jebenim i usranim zvijezdama. Vrativši se iz kuhinje s dvjema bananama u ruci, Damian je ponovno sjeo za računalo i ponovno se smrknuo: planeti su predviđali da mu slijedi godina u kojoj će biti zloban, iako se Damian cijeloga života trudio biti vrlim čovjekom. “Budi dobar! Budi dobar!” kao djetetu su mu govorili roditelji i učitelji i to je nastojanje obilježilo njegov život. Sada će, nažalost, morati prihvatiti osobnost kakvu je određuje priroda. Tko je dobar, ima sreće; tko je loš, nema sreće. Svi smo mi lutke kojima upravljaju fizikalni zakoni: netko ispada ovakav, a netko onakav.

Damian Zatorski nije htio prihvatiti taj determinizam, činjenicu da njime upravlja fizika, jer on je bio dobar čovjek. Ugasio je računalo, progutao i posljednji zalogaj banane, podigao slušalicu i nazvao svojega prijatelja, jednog od najmoćnijih ljudi svijeta. Uskoro je ispaljen golemi projektil koji se zabio u Merkur i promijenio mu smjer gibanja za pet i pol stupnjeva.

Problem još nije bio riješen: valjalo se pozabaviti i drugim planetima. Mars je također trebalo pomaknuti, ali više nego Merkur; projektil ovdje nije mogao pomoći jer je Mars dva puta masivniji od Merkura. Damian se dosjetio: dovoljno je da pokraj Marsa prođe dovoljno velik asteroid koji bi ga blago privukao svojom gravitacijom. Stoga je angažirao ekipu od desetak postdiplomaca astronomije koji po cijele dane nisu radili ništa drugo nego tražili asteroide. Najprikladniji asteroid koji su pronašli bio je, nažalost, daleko od Marsa. Prijatelji su mu savjetovali da odustane, ali Damian nije htio. Od čega da odustane, pitao ih je. Od svoje dobrote? Od samoga sebe? Noćima nije mogao spavati. Nakon nekoliko dana mukotrpnih izračuna nakon kojih je Damian sanjao samo Kosanowiczevu jednadžbu, prema golemom asteroidu koji su pronašli astronomi ispaljen je snažan projektil koji se u asteroid zabio pod precizno određenim kutom i tako razbio asteroid u točno tri komada, od kojih je najveći odletio u smjeru Marsa i došao mu dovoljno blizu da ga silom gravitacije pomakne točno koliko je Damianu odgovaralo.

U poredbi s tim poduhvatom ostatak posla bio je mačji kašalj: jedan manji projektil u Neptun i stanovita bomba koja će, kada eksplodira na Veneri, za pola stupnja promijeniti njezin nagib u odnosu na Sunce. I tako je stvar uskoro bila riješena: planeti su se ponovno gibali u korist čestitosti Damiana Zatorskog. Slaveći u svojoj fotelji uz bocu skupoga šampanjca, Damian je uzdahnuo i okupljenim prijateljima priznao da rad na samome sebi nije nimalo lak posao.

Ali baš dok je pobjednički nazdravljao: “Za dobrotu!”, u veselo društvo stigla je nezgodna vijest: u svijetu su se događale katastrofe. Damian se uozbiljio i pohitao do računala. Nakon pola sata neugodne tišine shvatio je da je njegovo prčkanje po zvijezdama poremetilo sudbine ostalih ljudi – i to negativno. Preko njegova ramena istu je stvar na ekranu primjećivao njegov prijatelj astrolog. “Joj, Damiane, vidi što si učinio… Ispade da si ipak zao!”

Damian Zatorski uhvatio se za kosu, izgovorio svašta o Jupiteru i Saturnu i prijatelje poslao kućama. Narednih dana bjesomučno je hodao po stanu, govoreći nesuvisle rečenice o dobroti, vrlini i radu na sebi i puneći koš otpadcima zdravog, ekološki uzgojenog voća koje je povazdan jeo.

Tih je dana osmislio lukav plan: astrolozi će zajedničkim snagama izračunati putanje planeta koje će biti povoljne najvećem mogućem broju ljudi, a potom će utjecati na svjetske moćnike da iskoriste svu raspoloživu tehnologiju kako bi planete pomaknuli upravo na taj, optimalan način koji je Damian nazvao Optimum. To će biti dobro djelo kojim će Damian Zatorski ponovno doseći vrlinu.

Astrolozi su se na sastanku složili da Optimum valja izračunati s pomoću računala. U odgovarajući program astrolozi će unijeti tražene uvjete, a program će potom isprobavati razne moguće putanje planeta da bi među njima pronašao najbolje. Neki od ubačenih uvjeta bili su, primjerice, da nove putanje planeta ne smiju negativno utjecati na malu djecu, na humanitarne djelatnike i slično, a glavni je cilj bio da utjecaj na što više ljudi bude pozitivan. Nakon nekoliko dana stigli su rezultati, a astrolozi na čelu s Damianom Zatorskim uspjeli su nagovoriti svjetske moćnike da je upogonjenje Optimuma najbolje što za čovječanstvo mogu učiniti. Laboratoriji i tvornice odmah su počeli pripremati oružje za veliko bombardiranje planeta koje je uskoro bilo i provedeno: gibanje Sunčeva sustava počelo je bivati u skladu s Optimumom i mnogi su ljudi zbog toga postajali sretniji.

Damian Zatorski ponovno je organizirao vegetarijanski domjenak da svoje dobro djelo proslavi uz vino, šampanjac i ekološko voće. Ali tamo je od prijatelja primio nezgodnu vijest.

“Nove tablice pokazuju da je Optimum, iako povoljan za većinu ljudi, za tebe nepovoljan! Sudeći po današnjem izračunu, ponovno ćeš biti zao.”

“Zar opet?” skoči Damian i baci mandarinu u zid. Potom dohvati telefon i okrene broj jednog od svojih najutjecajnijih kolega. “Moramo zaustaviti Optimum!” promrsio je.

Na licu mjesta smislio je traljavo objašnjenje: budući da se planeti za njega gibaju nepovoljno, onda bi i Optimum kao njegovo životno djelo mogao kad-tad poći po zlu. Astrolozi su dizali obrve, ali na kraju su ga poslušali i Optimum je nakon nekoliko dana bio zaustavljen, a planeti se ponovno gibali u korist Damianove vrline.

Zaključivši da je ponovno utekao zlobi, Damian Zatorski trljao je ruke i organizirao priredbu u dobrotvorne svrhe. Ali zaustavljanje Optimuma zaustavilo je i sve dobre stvari koje su se zbog Optimuma tih dana događale ljudima; sve im je ponovno pošlo po zlu. Primivši mnogo pisama punih psovki i kletvi, astrolozi su znali koga valja okriviti.

“Damiane, ipak si zao!” govorili su mu u lice.

Sjetivši se da ne smije psovati, Damian je zanijemio. Promatrajući zvjezdano nebo sa svoje terase, pomislio je da je svakako trebao odabrati neko drugo zanimanje: slikarstvo, primjerice, ili uzgoj povrća. Ali nije odustajao: sve napore sada je uložio u traganje za slobodom od utjecaja planeta. Nakon nekoliko mjeseci besanog razmišljanja došao je do univerzalnog rješenja i predstavio ga na godišnjem kongresu astrologa.

“Drage kolegice i kolege”, zborio je Damian Zatorski, “moj je prijedlog jednostavan. Znamo da planeti Sunčeva sustava, ne ubrajajući Zemlju, fizikalnim silama utječu na naše misli i emocije. Slobodu ćemo dakle dosegnuti tek ako…” tu Damian napravi znakovitu stanku, “…uništimo sve planete!” Dvoranom se proširi komešanje. “Tada neće utjecati na nas!” nastavi Damian. “Kada ih ne bude, više nećemo morati biti ovakvi ili onakvi, sretni ili nesretni. Imat ćemo izbora!”

Nakon mjesec dana živih rasprava svijet se složio s Damianom. Uništavanje planeta ipak nije bilo moguće odmah izvesti: bilo je potrebno još barem deset godina razvitka potrebne tehnologije. Ali rad je odmah započeo. Prateći laboratorije i tvornice kako pripremaju oružje za veliki događaj, Damian Zatorski konačno je odahnuo, zaključivši da dostizanje slobode nije nimalo lak posao. Zavaljen u svojoj novoj fotelji, pustio je da se planeti gibaju kako im je volja, znajući da neće još dugo.

Autor: Adrian Satja Kurdija

Fotografija: tumblr.com

Priča „Pod kontrolom zvijezda“ je posebno pohvaljena na konkursu „Sloboda“