Pesma za moj 22. rođendan

Imam 22 godine
I praznu pljosku u unutrašnjem džepu
Imam 22 godine
I 22 hiljade potrošenih živaca
Nastale zbog jednog jedinog problema
Zajebano je kad je problem biće koje diše i kojeg moraš da gledaš svaki dan.

Imam 22 godine
Sneg je napadao skoro 22 centimetra
Neki bi to nazvali zimskom idilom
Ovako je samo zabeleo grad zombija
Utvara, psihopata, narkomana
Silovatelja, sektaša, ubica, samoubica
Zabeleo je, skoro pa da mi se i sviđa
Jer pucketanje snega prija novim martinkama.

Imam 22 godine
I dalje me tačno zabole kurac za politiku
Njene izabranike, poštovaoce, mrzitelje
Zabole me kurac za svakog ko bilo šta priča o tome
Neka hvala, ja ću svojim putem
Makar pričao samo o govnima, sranju i povraćanju.

Imam 22 godine
I savršeno nervno rastrojstvo
Razbacan sam svuda po gradu
Razbacan od alkohola, nerviranja
Pa čak i radosti.

Imam 22 godine
I životna utopija je veća laž od
Ženskog izgovora „drugi si mi“
Ceo svet mi se gadi i penje na glavu
Balansiram između ubiću nekog i napiću se
Grad u snegu, bljuzgavica i paranoja
Izazivaju nervozu
Sedim sam i čekam društvo
Stiže pivo i evo, dobro sam
Vidi me, živ sam
Uzimam još gutljaj
Vidi me, živ sam
Smejem se i čekam,
vidi me, jebote, živ sam.

Imam 22 godine
I mnogo više razloga da ne napustim krevet
Vezan sam mamurnom omčom
I neko povlači stolicu
Ostajem obešen u krevetu i još dugo ne dišem
A do sobe dopire miris prasetine i ruske salate
Nije me briga
Nije me briga
Nije me briga
Što je sve ovako kako jeste
Hoću da živim
Da ostavim trag makar i u snegu
Pa neka bude i žut
Pa neka i nema ljudi u gradu
Pa neka je i prijatelja sve manje
Ja ću ostati na nogama
Barem još koje piće.

Imam 22 godine
I nikakav pomak
Sem eto, objavio sam dve knjige
Za dve godine
Ali ne razmišljam o tome
Razmišljam šta i kuda dalje
Razmišljam da veče ispadne lepo
I da se ljudi oko mene smeju
I budu srećni
Imaju pune čaše sreće
Imaju flašu sreće
Eliksir bogova
Imaju dobru muziku
I imaju mene.

Imam 22 godine i sumiram prošlu noć
Ispala je energična i slobodna
Čak i srećna
Neki dragi ljudi koje volim
Bili su tu i biće tu
To je ono bitno u svetu ludila i haosa.

Imam 22 godine
Sneg je napadao možda i više od 22 centimetra
Neki bi to nazvali zimskom idilom
A neki ljudi su tuđim greškama noćas poginuli.

Imam 22 godine
Vidi me, jebote, živ sam.

Autor: Stefan Kirilov

Fotografija: weheartit.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.