Niko još zbog ljubavi umro nije!

Niko još zbog ljubavi umro nije
Ne miješajte babe i žabe
Jer Julija i Romeo su samo
likovi iz Šekspirove drame
I meni više niko rečenicu “Umro bih zbog tebe” podvaliti ne može
Jer probala sam
U spavaćici od tila sa raspuštenom kosom
Legla sam u postelju od hrizantema
I zatvorila oči
Ništa se nije desilo osim što sam zaspala
I sanjala šareni svijet i nekog zgodnog nepoznatog muškarca sa osmijehom Benisija Del Tora
Pa sam probala da se ugušim suzama
Plakala sam danima
I čekala da me uguši neka od suza
Uzalud sam skupljala suze u svilenu maramicu i kašljala kao dame u starim filmovima
Ali je izostalo u maramici crvenih krvavih kapljica
Baš kao što su izostale i suze jednog jutra
a ja sam i dalje bila živa
Onda sam posegla za svilenom maramom
Odlučila da je vežem oko vrata i stežem dok smrt ne ugledam
Ali kod vezanja venecijanska svila je na mom vratu podsjećala na gondole i zgodne gondolijere
Na morska predvečerja i male bijele haljine
Pa sam se zanijela i maramu na vratu u mašnu svezala
I ispred ogledala sjetila se koliko još malo do ljeta ima
Posegla sam i za dedinim bodežom
Onim iz svjetskih ratova
Njegova oštrica mamila je na moje usne narandže
Pa sam ih njime isjekla
I sjetila se Španije i da bih se tamo voljela
Na kraju sam potražila pušku
Onu kojom idem u lov na zvijeri
Ali sam se sjetila ako se ubijem zbog ljubavi
Ko će umjesto mene uspjeti da ulovi onog misterioznog vepra
Otrov nisam mogla da nabavim
Kao ni veliku količinu tableta
Jer živim u vremenu kada se ni ljubav ne može imati bez recepta
Zato sam odustala
Jer niko još zbog ljubavi umro nije
Jer ljubav je ono što te tjera da pretrčiš dane i godine
Da se smiješ i pitaš gdje su nestale suze
Da pustiš na miru veprove i zečeve
Okačiš o klin maramu, bodež, šešir i puške
Da živiš, trčiš, smiješ se i dišeš
I u svakoj od ljubavi da sebe voliš najviše!

Autorka: Luna Hodžić

Fotografija: tumblr.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.