29 maj NEOBIČAN SLUČAJ DOKTORA BARTONA I GOSPODINA DEPA

Dobro došli u Bartonlend – zemlju u kojoj obitavaju najčudnija i najuvrnutija stvorenja, domovinu grotesknih (ili bartonesknih) likova. Neki kažu da pomalo podsjeća i na cirkus, ali onaj gotski – proizvod mješavine svjetova Volta Diznija i Vinsenta Prajsa.

Prvi i najstariji stanovnik te izmišljene zemlje je jedno divno, neiskvareno i pomalo naivno, nedovršeno stvorenje sa makazama umjesto ruku koje se bori i nastoji svim silama da se uklopi u svijet kome zapravo i ne pripada.

(Edward Scissorhands, 1990)

Vrata do, živi jedan šašavi režiser (kažu najgori na svijetu), koji baš mnogo voli žensku odjeću i u njoj se osjeća super ženstveno. Muškarac, pa ženstven. Sa Belom Lugosijem kao najboljim prijateljem.

(Ed Wood, 1994)

Odmah pored, imamo jednog forenzičara koji pada u nesvijest čim ugleda krv. Hrabar neki momak. Ali uporan. I odličan detektiv (to mu se priznati mora).

(Sleepy Hollow, 1999)

A kakva bi to zemlja bila kada u njoj ne bi bilo čokolade? Čak štaviše, Tvornica čokolade. I njen vlasnik. Neobičan jedan drugar, pomalo ekscentričan, koji kao mali uopšte nije smio da jede slatkiše. Tako vam je to kad imate zubara za oca.

(Charlie and the Chocolate Factory, 2005)

Eee, a imamo i jednog pomalo smotanog neženju, koji je imao običaj da hoda mračnim šumama i da vježba prosidbu neke tamo svoje buduće drage, sve dok nije nabasao na mrtvu nevjestu. Da, dobro ste čuli. Mrtvu nevjestu. I zaglavio je jadan u svijetu mrtvih na neko vrijeme. Sve dok ta njegova mrtva nevjesta nije prihvatila činjenicu da njih dvoje potiču iz različitih svjetova i da nisu jedno za drugo. Pa ga je pustila. Jedva nekako. Uspio je da izvuče živu glavu.

(Corpse Bride, 2005)

Nešto malo dalje od Tvornice čokolade, kada se produži niz krivudavu ulicu, podno brda, nalazi se jedna brijačnica. I strašni berberin osvetnik. On od svojih najgorih neprijatelja, uz pomoć jedne vijerne družice, pravi najbolje i najukusnije pite na svijetu. I sve to uz pjesmu radi. „Uvijek samo veselo i vedro!“ Mnogo je jeziv.

(Sweeney Todd: The Demon Barber of Fleet Street, 2007)

Njegov prvi komšija je ludi Šeširdžija koji po cijele dane hoda unaokolo i postavlja uvijek jedno te isto pitanje svima na koje naiđe: „Zašto je gavran kao pisaći sto?“ Potpuno je šenuo.

(Alice in Wonderland, 2010)

A najmlađi stanovnik te zemlje ujedno je i najstariji. Sad se sigurno pitate: „Pa, kako to?“ Naime, radi se o jednom prokletom vampiru iz 18. vijeka, koji je zapao u dubok san, pa se ponovo probudio tek nekad u 20. vijeku. Zamislite samo koliko gladan mora da je bio nakon toliko godina sna. Ali za njega Mekdonaldsovo „M“ nije značilo da negdje u blizini ima hrane, nego da nam Mefistofeles lično za vratom diše.

(Dark Shadows, 2012)

Kažem vam, čudna neka zemlja. I da bude još čudnije, u samom srcu Holivuda.

Bartonlend. Zemlja crnih ovaca, moglo bi se reći.

A na čelu stada doktor Barton i njegov vijerni prijatelj, gospodin Dep.

Ipak su njih dvojica ono što je zajedničko svim stanovnicima ove fantastične male zemlje.

Jedan ih je osmislio, drugi ih je oživio.

I šta god ostale ovce Holivuda pričale, nadajmo se da će se njihovo malo crno stado i dalje širiti i da će njihov Bartonlend iz godine u godinu biti bogatiji i brojniji bizarnim, tajanstvenim i  nesvakidašnjim stanovnicima.

Živjelo stado! I njihovo, a i naše! 😉

Autorka: Tanja Spasojević

Fotografije: favim.com