06 avg Ne znam kako

Hoću da ti pričam o njoj, koja nikad nije nosila bijele rukavice.

Hoću da ti pričam o njoj koja je izgledala kao svaka druga i treća djevojka. Imala je dugu, gustu kosu boje kestena koju je tako melodično svirao vjetar, da mi i sad zuji u ušima. Često ju je vezivala u konjski rep i govorila kako taj dan nema frizuru. Govorila bi da joj nije jasno zašto to svi zovu konjski rep. Sa sjajem u očima je pričala kako hoće da uradi dredove, pa je pušta još malo da poraste. Često se igrala s njom u noći dok sjedim pored nje na klupici i tad sam znao da treba da je poljubim.

Hoću da ti pričam o njoj kojoj je omiljeno jelo bila čokolada sa hljebom. Bože, kako se radovala kad joj donesem topao hljeb i mliječnu čokoladu. Skakala bi pet minuta od sreće i onda bi viknula:

– OK! Sad sam spremna. Nemoj puno da me gledaš, dozvoliću sebi musavost.

 Kidala bi hljeb kao gladno siroče i motala čokoladu u njega, koja bi se taman malo rastopila i završavala negdje u njoj. Toliko je brzo jela, da ne znam da li je žvakala. Poslije bi legla na leđa i mazila stomak kružnim pokretima. Vjerovala je da to ubrzava varenje. Smijao sam se svaki put kao da je prvi, pitajući se gdje staje toliko hrane u to krhko, tanko tijelo. Čudo jedno koliko je mogla da pojede, a nikad nije bila gladna. Govorila je kako nikad ne jede zbog osjećaja gladi, već zbog ljubavi prema hrani. Jela je jer uživa u ukusima, mljackanju i musavosti, ne jer je gladna. I uvijek je jela neke čudne kombinacije.

Hoću da ti pričam o njoj koja je bila toliko lijena, da mi je dugo trebalo da povjerujem u to. Pričala bi kako obožava da ne radi ništa i kako je najbolja u tome. Kad bi išao da igram fudbal svaki put bi se prekrstila govoreći kako joj nema nikakvog smisla to da neko trči i šuta loptu, jer zašto bi to neko radio, šta je poenta toga. Jednom sam je vodio na skijanje i spustila se tri puta da bi četvrti put ostala na vrhu govoreći kako ne razumije zašto bi, čim se popne na vrh staze, morala da se spušta na kraj iste, da bi se opet penjala. Nije joj to imalo smisla. Nazivala je to praznim hodom. Često bi i ćutala po cijeli dan govoreći da ne razumije zašto bi pričali o bilo čemu, htjela je samo da postoji. Sve ostalo joj je bilo dosadno. Često se šalila na svoj račun govoreći da je toliko lijena da se čak rodila mjesec dana kasnije od predviđenog termina i da su doktori njenoj majci rekli da je toliko lijena beba da nikako da izađe napolje.

Hoću da ti pričam o njoj koja je obožavala haljine. Svaki put bi ispraznila sve račune kupujući haljine i govoreći kako to vrijedi, te da se divi onome ko ih je smislio. Stvarno je uživala u tome i priznajem, i ja sam volio haljine na njoj. Nije joj se jednom desilo da kupi onu koju već ima, ali je zaboravila za nju jer je zatrpana negdje u ormanu. Opet njena ljenost i priče o besmislu slaganja stvari. Na to bi samo rekla:

– Kako se nisam sjetila da je zovem po sobi, sigurno bi se javila negdje iz gomile i znala bih da je već imam. Ali nema veze, pokloniću je nekom ako mi dozvoli.

Hoću da ti pričam o njoj koja je obožavala svoje mačke. Svaki dan bi zvala mamu s posla, ne toliko zbog mame koliko da pita kako su mačke. Pričala mi je kako voli da se mazi s njima i kako ne razumije uživanje u maženju ljudi, jer oni nemaju krzno i ne zna šta je tu zanimljivo. Ona bi da se mazi sa mačkama i svim čupavim životinjama. Uživala je kad je ujutru bude i nije marila što nosi njihove ogrebotine svuda po tijelu. Rekla bi samo kako spava toliko čvrsto da se one trude da je vrate i da je to sve iz ljubavi.

Hoću da ti pričam o njoj koja je u svom autu imala cijeli garderober. Govorila je da ne voli da gleda prognoze, a da im pri tom i ne vjeruje, te uvijek sa sobom ima za svaku vremensku priliku po nešto. Nije shvatala kako niko do sad nije dizajnirao auto sa kabinom za presvlačenje i policama za stvari.

Hoću da ti pričam o njoj koja je voljela da sluša cvrkut ptica. Svaki drugi dan bi navijala sat u 04:00 samo da sluša ptice i postoji.

Hoću da ti pričam o njoj koja nije nosila brus, već čistu ženstvenost. Koja je svaku noć spavala u čarapama. Koja je obožavala mašnice i trake za kosu. Koja nije slavila rođendane niti brojila godine.

Hoću da ti pričam o njoj, a ne znam kako.

Autorka: Duška Kovačević

Fotografija: tumblr.com