Izolacija

Izlazim na terasu
Svetiljke deluju usamljeno
Ne pitam ih ništa
znam kako im je.

Odlazim do frižidera
Otvaram i vidim : nije prazan
Ali prazniji je od mnogih
Zatvaram i idem u sobu.

U sobi su smisleno poređane knjige
Priželjkuju pažnju
Imam gomilu vremena za to
Pravim se da je sve u redu
Da sam zauzet običnim stvarima
Koje čine život.

Ptice ne mare ni za šta
I dalje prave gnezdo
Očekuju hladnije dane.

One su na slobodi
Ljudi u kavezima
Kakav jebeni paradoks.

Možda je sve onako kako i treba da bude.

Autor: Stefan Kirilov

Fotografija: weheartit.com

Nema komentara

Ostavi komentar