Detinjstvo


Koraci su mi ostali
U oblacima
Još vidim
Onaj naivan čuperak
Kako se migolji
I beži
Beži dalje
U nebo
U atmosferu
Više
Još malo
I prohodah
Držim se za zvezde
Ponekad i za ćoškove stola
Ali koračam
Skoro pa odvažno
Sve do…
Pa do prvog spoticanja
O neke komete
Ili eventualno
O lopte
Lutke
I kuhinjske elemente
Da l’ se to sunce smejalo
Ili mama
Ne znam
Ali dok trepneš
Eto me
Među ostalim letačima
Izgubljenim
Bar upola kao i ja
Plaču
Ja ih gledam i čudim se
Kako neko može da se boji visina
Pitam mamu
Kaže mi da sam hrabra
Tek kada sam propričala
E tek je tad bilo zanimljivo
Ceo univerzum se smejao
A meni baš ništa nije bilo smešno
No dok se okrenuh
Natovariše mi raketicu na leđa
I rekoše sa njom ćeš stići dalje
Maše mama
Maše tata
A ja ne znam kako da upravljam raketom
Teška je
Šarena
I papirnata
Piše na njoj
Čitanka
A sa druge strane piše
Svet oko nas
Svet oko mene je bio čudan
No navikneš se i na neke nove galaksije
Još uvek pamtim miris kiflica sa sirom u jednoj galaksiji
Koju su zvali Dom
Pamtim i neka nasmejana lica
Sebe kako se krijem iza planeta
I Natašu kad izbroji do sto
I kaže krećem
Pamtim avanture
I izlete na Mars

A evo me sad
Gledam druge letače
Neki se boje
Vidim i nju
Sa dva repa
I kezom
Ista ja

Poljubim je u glavu
I kažem
Leti
Leti dok još možeš

Autorka: Marija Cvetinović

Fotografija: weheartit.com

Nema komentara

Ostavi komentar