19 dec Decembarski bluz

Nije zdravo
Što zidovi ovi
Na plućima mi sjede
Pa navučem kaput
I u gluvo doba izađem
Da po pustim ulicama
Tražim izgubljeni dah.

Što se već danima
Bluzom trujem
I scene iz prošlosti
Oživljavam.
Što mi poneka izmami osmijeh
Pa na tužnog klovna
Koji je već odavno razum izgubio
Podsjećam.

Što poželim
Sveznajući pripovjedač da sam
I da, kao u nekom filmu,
Budemo dvije scene
Jedna pored druge
Na istom ekranu.

Što se pitam
Koga vidiš kad zatvoriš oči
I čiji lik od dima cigarete
Uz jutarnju kafu oblikuješ
Dok vani ravnodušno pada
Prvi snijeg.

Što ni ne slutiš koliko često
Na tebe pomislim
I tiho izustim: O Bože, kako mi nedostaje.
Pa se sjetim jednog filma
I jedne rečenice.

I što mislim,
I što šaljem,
A nikako da pustim.

I što mi se studen
U kosti uvukla,
Pa umjesto ruku
Tražim riječi
Od kojih će krv
Da mi proključa.

I što bluzom
Promrzlu dušu trujem
I svakog decembra
Iznova sve proživljavam.
I što u životu mom
Nema te
I ima previše.

(Znam…)

Autorka: Tanja Spasojević Simeunović

Fotografija: tumblr.com