Danas bi se opet zaljubila u mene

Danas bih ti pričao o sebi, svojim strahovima i najvećim ljubavima

O svojoj prošlosti

Pustio bih te u najudaljeniji kutak svoje duše

Svideo bi ti se moj dečački život

Nevinost moj detinjstva

Smejala bi se mojim nestašlucima

Danas bih te odveo na klupu pored reke i pričao ti

O labudovima

O prolaznosti

O muzici

Tu bi se opet zaljubila u mene

Kao prvi put

Kao dete

Zacrvenela bi se svaki put kad te značajno pogledam u oči

Skrivala bi pogled od mene i

Pričala bi o milion drugih stvari

Samo ne o nama

Jer se plašiš toga u grudima

Plašiš se da mi se prepustiš

Da mi pokloniš slomljeno srce

A ne znaš da bih ja

U svaku pukotinu tu

Sipao ljubavi

Da zaboraviš da je ikad bilo isparčano

Danas bih ti svirao tvoju omiljenu pesmu

I dok bi ti se osmeh širio preko lica

Moje srce bi opet brže zalupalo

Zaneseno bi gledala moje prste kako se kreću po gitari

I razmišljala bi kako si sinoć mogla malo duže da me ljubiš

Malo jače da me grliš

Malo duže da ostaneš budna samo da bi me gledala

Malo duže dok spavam

Malo duže da uživaš u mom zagrljaju

Razmišljaš što si se uspavala i nisi osetila

Milion poljubaca u kosi jutros

Ali svi su tu

Hajde prođi prstima i osetićeš

Sve je tu, u tebi…

U meni…

U nama…

Danas bih ti skuvao čaj

I ja bih se zaljubio u tebe

Pokušavajući da to sakrijem od tebe

Sve bih ti rekao

Gledala bi me preko ruba čaše

Dok sediš u pižami na krevetu

I sanjivi osmeh ti krasi lice

A ja ne bih mogao da oteram misli

Zašto te nisam ranije sreo
Zašto te pre nisam poljubio

Zašto te prvi put kad sam te zagrlio

I osetio te onako zbunjenu i nenaviknutu

Na prisnost i dodir

U koji su utkana osećanja

Nisam zaključao tu

Jer tu ti je mesto

Tu sam ja bolji

Jer si mi nedostajala istog trena kad si se odmakla

A opet si bila na jedan uzdah od mene

Koji mi je tad smetao kao svi ratovi sveta

A nisam znao zašto
Danas bih te ljubio dok ti usne ne utrnu

I grlio te dok mi ruke ne srastu uz tebe

Danas bih pratio krivinu tvog tela

I gubio se u tvojoj kosi

Danas bih plesao sa tobom po stanu

I slušao bat tvojih koraka po pločicama

Danas bih smišljao načine kako da te nasmejem

Danas žudim da odmorim dušu u tvom zagrljaju

Danas žudim za sekundom naše tišine

Ipak minutom…

Danas bih te zaljubio u mene

Opet

A ja bih ti priznao

Skupio bih hrabrosti

Dok te gledam u oči u kojima se ocrtava strah

I dok je jedina stvar na svetu koju želim

Ta da te usrećim

I da zaboraviš na sve nedaće svoje prošlosti

da sam zaljubljen

U tebe

Još od prvog dana

Kao dečačić

Iskreno

I do srži

Sveprožimajuće

I tek sad to shvatam

U tvoju nevinost

U tvoju očaranost životom

U tvoj prćast nosić

I smeh koji bih prepoznao među morem ljudi

U tvoju izolovanost od svega što ti smeta

U taj krug magije oko tebe

U tvoju slabost

Danas bih priznao da te volim

Jer nedelja…

Autorka: Kika Sretenović

Fotografija: weheartit.com

kika-sretenovic-blacksheep-rs

 

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.