
26 dec Danas bi se opet zaljubila u mene
Danas bih ti pričao o sebi, svojim strahovima i najvećim ljubavima
O svojoj prošlosti
Pustio bih te u najudaljeniji kutak svoje duše
Svideo bi ti se moj dečački život
Nevinost moj detinjstva
Smejala bi se mojim nestašlucima
Danas bih te odveo na klupu pored reke i pričao ti
O labudovima
O prolaznosti
O muzici
Tu bi se opet zaljubila u mene
Kao prvi put
Kao dete
Zacrvenela bi se svaki put kad te značajno pogledam u oči
Skrivala bi pogled od mene i
Pričala bi o milion drugih stvari
Samo ne o nama
Jer se plašiš toga u grudima
Plašiš se da mi se prepustiš
Da mi pokloniš slomljeno srce
A ne znaš da bih ja
U svaku pukotinu tu
Sipao ljubavi
Da zaboraviš da je ikad bilo isparčano
Danas bih ti svirao tvoju omiljenu pesmu
I dok bi ti se osmeh širio preko lica
Moje srce bi opet brže zalupalo
Zaneseno bi gledala moje prste kako se kreću po gitari
I razmišljala bi kako si sinoć mogla malo duže da me ljubiš
Malo jače da me grliš
Malo duže da ostaneš budna samo da bi me gledala
Malo duže dok spavam
Malo duže da uživaš u mom zagrljaju
Razmišljaš što si se uspavala i nisi osetila
Milion poljubaca u kosi jutros
Ali svi su tu
Hajde prođi prstima i osetićeš
Sve je tu, u tebi…
U meni…
U nama…
Danas bih ti skuvao čaj
I ja bih se zaljubio u tebe
Pokušavajući da to sakrijem od tebe
Sve bih ti rekao
Gledala bi me preko ruba čaše
Dok sediš u pižami na krevetu
I sanjivi osmeh ti krasi lice
A ja ne bih mogao da oteram misli
Zašto te nisam ranije sreo
Zašto te pre nisam poljubio
Zašto te prvi put kad sam te zagrlio
I osetio te onako zbunjenu i nenaviknutu
Na prisnost i dodir
U koji su utkana osećanja
Nisam zaključao tu
Jer tu ti je mesto
Tu sam ja bolji
Jer si mi nedostajala istog trena kad si se odmakla
A opet si bila na jedan uzdah od mene
Koji mi je tad smetao kao svi ratovi sveta
A nisam znao zašto
Danas bih te ljubio dok ti usne ne utrnu
I grlio te dok mi ruke ne srastu uz tebe
Danas bih pratio krivinu tvog tela
I gubio se u tvojoj kosi
Danas bih plesao sa tobom po stanu
I slušao bat tvojih koraka po pločicama
Danas bih smišljao načine kako da te nasmejem
Danas žudim da odmorim dušu u tvom zagrljaju
Danas žudim za sekundom naše tišine
Ipak minutom…
Danas bih te zaljubio u mene
Opet
A ja bih ti priznao
Skupio bih hrabrosti
Dok te gledam u oči u kojima se ocrtava strah
I dok je jedina stvar na svetu koju želim
Ta da te usrećim
I da zaboraviš na sve nedaće svoje prošlosti
da sam zaljubljen
U tebe
Još od prvog dana
Kao dečačić
Iskreno
I do srži
Sveprožimajuće
I tek sad to shvatam
U tvoju nevinost
U tvoju očaranost životom
U tvoj prćast nosić
I smeh koji bih prepoznao među morem ljudi
U tvoju izolovanost od svega što ti smeta
U taj krug magije oko tebe
U tvoju slabost
Danas bih priznao da te volim
Jer nedelja…
Autorka: Kika Sretenović
Fotografija: weheartit.com
Sorry, the comment form is closed at this time.