Gdje odeš, kome se vratiš kada nas ostaviš? Starim potrošenim željama, ženama koje se zovu utjeha? Jednoj od onih uz koju je sve bilo polovično? Gorkim poljupcima, gruboj koži i teškim dodirima? Lakodostupnoj, onoj koja ne zaključava vrata? Ili slučajan prazan pogled u gužvi kafea odvede te u nove pobjede, nepoznat krevet? Ubjediš sebe da tako možeš...

Možda je stvarno sebično to što od tebe tražim da me zagrliš kada počnu oluje. Da zaboraviš na sve živote koje si živio prije mene. Ili kada od tebe očekujem da u meni vidiš emocije, među njima prepoznaš tugu i izmamiš mi osmijeh. Što očekujem da čuješ sve te...

Mrak u sobi i to kada ne znam kada i kako ćeš da mi se približiš. Okretanje ploče Julie London i lijene poljupce. Veliki prostrani krevet u koji bi mogao da stane sav moj i tvoj svijet. Fleke od kupina na svilenim plahtama. Terasu i mjesečinu. Moje preplanule noge u...

Julsko subotnje jutro. Na terasi sam. Sa ostalima a uvijek sama. Šutim i njišem se uz zvuke fada koji dopiru iz susjednog stana. Ribareva žena sanjari o njemu na brodu uz tugaljive zvuke, od jutarnje kafe pa sve do večeri. Nadam se da danas neće biti vjetra....

Dragi, ja sam kameleon. Životinja kojoj ne poznaješ narav. Ona sa kojom nikada ne znaš kako i kuda. Ona koja bi za tebe pomjerila planine i sutradan u njima krijumčarima tvoje organe rasprodala. I pustila da te živog raspore i srce i bubrege ti iz utrobe vade. Ja sam...

Dragi, ti si govedo! Jesi, ti si krupno, veliko govedo sa onim nevinim pogledom. Ono koje se na livadi izležava i sa cvijetom među zubima preživa. Govedo koje sam, zbog neposlušnosti, protjerala iz tora i pustila na livadu kravama. Ono oko čije njuške oblijeću razne muhe i...

Dragi, ja sam mačka. Neobična bezimena narandžasta mačka gracioznog koraka. Sasvim slučajno zalutala u jednu od ulica Ortakoja. Ja sam ona mačka koja ti se uvlači u stan preko balkona. Koja se pojavila niotkuda. Ona na koju si se navikao i bez koje bi te boljela u...

Sa stare telefonske govornice U jednoj od onih ulica u koje više niko ne zalazi Osim onih koji sa strahom vole Ubacila sam par sitnih novčanica Dovoljno da platim svaku od emocija na rubu usana Prstima nervozno lupkala sam po staklu Dok sam slušala Predugo i lijeno zvono Koje ne čuješ Jer si na...

Dragi, nisi maštovit! Zato i ne pričamo. Zato se i ne volimo. Zato i jesmo udaljeni jedno od drugog. Po meni, za ljubav ne postoji nikakvo pravilo! I to što me ne voliš ne bi mi smetalo samo da se u mašti u neki drugi oblik...

Meni ne trebaju naše uspomene. Ne znam šta bih radila sa njima. Ni opipljive ni one koje su samo sjećanje. Ponesi ih sve. Kad već ideš, ponesi i izbaci smeće. Znam. Sad ćeš početi da mi prebacuješ kako smećem nazivam dane u kojima smo bili sretni. Kako mi ništa ne znači...