27 jan BILJEŠKE IZ AUTOBUSA: Neke (bes)korisne stvari

–          A je li, šta ćeš ti da budeš kad završiš taj tvoj master?

–          Pa, master engleskog jezika i književnosti.

–          A kolika će plata da ti bude?

–          Pa, ne znam. Ne vjerujem da će biti nešto mnogo veća od ove sad, sa obzirom na moje trenutno radno mjesto. A, ako je i povećaju, neće to biti neka bitna razlika.

–          Hm, taj master je, ako mene pitaš (a niko je ništa nije pitao), uzaludno trošenje vremena i bacanje novca i nikakve koristi od toga. Ja bih to upisala i završila samo kad bih znala da me čekaju neko bolje radno mjesto i veća plata. Ovako ne vrijedi, što da se bezveze mučim. Do samog zvanja nije mi stalo, a danas su ti ionako svi masteri nečega.

Nastavila je da priča, ali ja je više nisam slušala. U glavi su mi samo odzvanjale njene riječi: „Nikakve koristi od toga… Nikakve koristi od toga…“

Nikakve koristi? Nikakve koristi od (stečenog) znanja? Zar znanje nije samo po sebi korisno? Zar treba da ga unovčimo kako bismo dokazali da i ono ima upotrebnu vrijednost? I na šta smo to spali kad jedinu korist u novcu vidimo?

…

Korisno je vježbati. Vaše tijelo će vam bitno mnogo zahvalno, vjerujte mi.

Korisno je čitati, jer je i vašem mozgu, kao i vašem tijelu, potrebna vježba. Pitajte svoje misli, one to najbolje znaju.

Korisno je smijati se. I usnama, i očima, i stomakom, i cijelim tijelom. Tako čuvate dijete u sebi.

Korisno je raditi, po mogućnosti, ono što volite. A, ako već niste te sreće, korisno je i samo raditi i osjećati se korisno.

Korisno je i *putovati, mijenjati svjetove i upoznavati nove ljude. Tako raste vaša mašta i tako se čuvate od kolotečine. (*putovati = čitati)

Korisno je razgovarati o stvarima koje vas muče. A, ako nemate nikoga sa kim biste to mogli podijeliti, korisno je i pisati o tome, jer ćete, možda, sagledavši stare postupke u novom svjetlu, sami sebi biti jasniji.

Postoji još mnogo, mnogo korisnih stvari na svijetu, a većina njih se ne može mjeriti, ni kupiti novcem.

„Ja bih ovo, ja bih ono, samo kad bi…“ – to su samo izgovori i ne dajte da vas zavaraju.

Ako ste nezadovoljni svojim trenutnim stanjem, ustanite i pokrenite se. Da biste došli do raskrsnice (prekretnice) u životu, morate se kretati, a ne stajati u mjestu. Neće ona doći do vas, u to budite sigurni. Morate joj ići u susret.

Sve vrijedne stvari treba zaslužiti i dobro se pomučiti za njih. A najveća nagrada je osjećaj ličnog zadovoljstva kada sami, svojim sposobnostima, trudom i napornim radom, dođete do cilja.

Ja ne umijem besciljno da lutam od danas do sutra. Ja i kada lutam, meni je lutanje cilj.

I ne, nisam od onih koji imaju plan. Ne znam kako ću.

Imam cilj. I znam samo da hoću.

A, šta poslije?

Misli li vozač autobusa koje će svjetlo biti na semaforu na sledećoj raskrsnici?

O tome kad za to dođe vrijeme.

Korak po korak, stepenicu po stepenicu.

U kretanju je sve.

 Autorka: Tanja Spasojević

Fotografije: tumblr.com