Pisala bih, A onda se sruši Monotonija na sunce Pa nemam riječi I ne znam za stih. Rekla bih vam O tome kako sam postala Sijenka čovjeka, Kako nemam volje, I koliko su dugačke Izbjegličke kolone Svjetlosti iz mojih ćutanja, A vi ne biste shvatili. Obojila bih Ceste u žuto, Posula cvijećem Milošev trg, Ali vas neće biti tamo, I svi putevi Vode...
Bio je to jedan od lepših trenutaka. Krov zgrade, kafa, prepuna pepeljara, fotografisanje i knjige, lutanje po gradu. Gotovo da sam mogla da nas zamislim u toj garsonjeri na petom spratu. Kako čitamo poeziju, kako mi grizeš usnu, kako se žvrljamo bojama, kako kuvamo zajedno i gledamo...
Tražiću te Jer si sloboda Dlan u polju (Život na dlanu) Ti ćes mi Prste pomerati Znam Kad me ko slepca Bace sa broda Pogledi stanu (Kako se diše Kad si sam) U ove sene Što jezde Stali su Sati Ko nebo meki Kad dodirnu se Zatrepere Usahle usne Stranci daleki. Autor: Aleksandar Despotović Fotografija: unsplash.com ...
Mrak je legao na iskrivljeni, beli drveni prozor poput dubokog crnog pliša i nikako se nije mogao videti hodnik ogroman sivi zid i gomila komaraca koji su nasumično uletali do sijalice oko nje i nazad napolje. Gledajući u ogledalo u svoje pune usne, slabu, mokru kosu ožiljak na obrvi i veliki mladež opčinjena pogledom izvan kupatila tom gustom prazninom stalno osmatrajući hoće li se...
Novi tribinski ciklus DKSG predstavlja jednog pisca u razgovoru s jednim kritičarem. Naime, večeras, 13.9. sa početkom od 19h, u Klubu Magistrala održaće se promocija desete pesničke knjige Zvonka Karanovića - "Iza zapaljene šume", koja je nalik šetnji kroz sobu s ogledalima gde se multiplikovani identiteti sele...
Nije ba Đole džaba rekao da postoje u nama neke stvari neprevodive u riječi. Fakat postoje...
Ponekad zaista su potrebni srušeni snovi poput padajućih jesenjih listova na vetru koji moraju ostati dole istrunuti i nestati da bi se put za nove otvorio. Svakome je potrebna bar jedna teška zima. Kada ljubav raste ona se širi polako ne sasvim suludo poput tornada takozvanih leptira u stomaku lelujavih čudovištanca nemirnih misli. Ljubav je more ljubav je plima korenje velikog drveta ljubav...
O tebi ne um'jem da pišem. Zaćuti mi nerođena riječ, Zaspi na čas bliskost i strah, Zafali definicija Svih naših radosti, Ispisanih redova, Isplakanih nedorječja, I mojih nagih godina Pred tvojom dušom. Zafali mi, Ponekad istine Kad me pitaju čije to knjige Uredno slažem, Iznova čitam. Korak do odgovora Ostaje skriven U našem albumu Od uspomena U kome nas nema, Pred kojim stojimo Nenađeni na...
Mrak u sobi i to kada ne znam kada i kako ćeš da mi se približiš. Okretanje ploče Julie London i lijene poljupce. Veliki prostrani krevet u koji bi mogao da stane sav moj i tvoj svijet. Fleke od kupina na svilenim plahtama. Terasu i mjesečinu. Moje preplanule noge u...
Ti i ja lutamo kroz dan Toplog beogradskog dana. Izdvajamo se Pogledaj ih samo Bezglavi, užurbani, urbani. Mi smo ljubav u crnom Ali ne u žalosti. Crna boja je boja topline Crna boja te zagrli i ne pušta. Ti i ja lutamo kroz dan U gradu gde nas niko ne poznaje U gradu gde je svakoga...