Taman!

Draga Evo,

Ako ovo čitaš, znači da se nismo čuli danima. I ne znam, više, šta znaš, pa ću ti reći sve, nedvosmileno i bez ikakvih laži i uvijanja. Ispričaću ti priču sa početkom i krajem, suštinom i strukturom, a ti ćeš mi možda nekad reći kako ti se dopao taj ritam i zvuk samoglasnika i misliš li da sam nešto slagao.

Za mene je sve počelo onim tvojim pogledom. „Taman“, rekla si i to je zaista bilo taman dovoljno da se zaljubim istog časa i pokušam da te poljubim. Kasnije si me gledala kroz prozor, iz dvorišta, sećaš se, pa sam prekinuo razgovor, jer sam rekao da me čeka napolju jedan anđeo.

Ne znam, više, ko si, Evo – đavo ili, ipak, anđeo.

Znam samo da me boli svaka tvoja odsutnost i svaka reč koju si zadržala na usnama ili pod tipkama telefona.

Ljut sam, Evo. Ne znam na koga, ali znam da sam ljut. I neću više da pristajem ni na šta manje od toga da budemo srećni. Ili to, ili ništa. A znaš tačno zašto nisam srećan.

alan-harlaquin-blacksheep.rs

I znaš šta još?

Zanimljivo je što ostatak priče znaš i zato ću ovde da stanem. Tako je, ostatak priče, koju si htela da čuješ ću ti ispričati gledajući te u oči. Isključivo tako – daleko od svih.

Ljudi, stvari, problema.

Samo nas dvoje i naša energija. Kažu da jedino ona nikad ne laže.

Volim te, Evo.

Taman dovoljno da bez tebe ne budem srećan.

Autor: Alan Harlequin

Fotografija: youtube.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.