Žurim, žurim, žurim…
Zovem lift, pritiskajući dugme dvadeset puta u sekundi, kao da on odbija da primi komandu. Prestajem, čuvši u glavi glas moga tate koji se mršti govoreći: "Neće brže stići ako se ti okomiš na to dugme. Dovoljno je jednom da pritisneš". Neka, tata, nemoj sad....
24 aprila, 2014
/ 0 Komentara