Mrtav pesnik u praskozorje, razvivši gavrana iznad glave, korača ukraj puta, ostavlja tragove plave.   Kapi mu rekvijem poje...

Bilo je to tačno trećeg februara, negde pred ponoć. Tama je obavila celu Dositejevu ulicu. Svako ko se u to doba našao baš na tom mestu, osećao bi hladnoću, poput one koja se utisne kada se poljubi čelo mrtvaca. Jeza, strah i očaj – jedini saputnici,...