Mesečeve mene skrivamo pod jezike. U nemiru gutamo razbacanu prašinu. Sve dok nam Mesečeva lica ne izađu kroz pore. Tad će Mesec biti veći nego što mi možemo da zinemo. I sa prvom trubom sumpor i led kupaće nam tela. Dok mi sklupčani nećemo moći da podnosimo svoju bol. Drugi Svirač čekaće da dune,a glas Starca nemoćno će ponavljati: „Videh i čuh jednog orla gde leti posred neba govoreći snažnim glasom: teško,...