Misli moja iz beskrajnog, ničijeg i svačijeg, Apstraktu senzibilni vakuumom što dišeš, Gdje ti je kraj? Odakle potičeš? Zašto me spotičeš? Nekad k'o givit, kao pero nekada, vazda i svukud' odrazu čovječjeg! Šta te čini i ko ti se klanja? Ostaje li išta nama? Vrlino i mano, ništavilom neograničenim što...