Dala sam ti riječ, da ću te čuvati, voljeti i biti dio tebe dok god dišem. Dala sam ti riječ, da će jutra biti mnogo ljepša i vedrija, pa čak i onda kada ustajem u 5.30. ujutro da pripremim sve za goste. Čini se da...
Ne sluteći grlila sam Jun.
I mlade nezrele smokve
i mladu nezrelu sebe.
I tebe.
Grlila sam bašte i gerbere,
voćnjake, šljivike
dužine travnatih mora,
ali rakiju bih odbila
i mušmule.
Grlila sam sok slatkih reči
iz zimskog bureta,
grlila dete i staricu,
moje prijatelje iz
večernjih šetnji.
I tebe.
I uvek bi zamirisalo
novo, nedirnuto,
jutro i ćutanje
starog telefona,
žicu razvučem sve
do...
Poezija je žena
nosi užareni karmin
mazi se kad priča
ostavlja otiske usana
na tvojim reverima
Poezija je žena
komplikovana je
teška je
ne razume je svako
miriše na smokve
med
i taman kad pomisliš
da je imaš
ona nestane
Poezija je žena
obla je
govori tiho
veruje u besmrtnost
i ne plaši se prolaznosti
Poezija je žena
brutalno nežna
brutalno meka
neprikosnoveno iskrena
Poezija je žena
jer ne...
Kupujem vinograd! Tamo negdje nad visinama koje ljube more. Onako nestvarno, ushićeno i spontano. Idem da trajem, da se vratim unazad par koraka i da ne žalim. Zaustaviću onaj bol u glavi, ruke koje se tresu sada će dobiti čvrstinu i sigurnost. Preko zime ću...