Dala sam ti riječ, da ću te čuvati, voljeti i biti dio tebe dok god dišem. Dala sam ti riječ, da će jutra biti mnogo ljepša i vedrija, pa čak i onda kada ustajem u 5.30. ujutro da pripremim sve za goste. Čini se da...

Ne sluteći grlila sam Jun. I mlade nezrele smokve i mladu nezrelu sebe. I tebe. Grlila sam bašte i gerbere, voćnjake, šljivike dužine travnatih mora, ali rakiju bih odbila i mušmule. Grlila sam sok slatkih reči iz zimskog bureta, grlila dete i staricu, moje prijatelje iz večernjih šetnji. I tebe. I uvek bi zamirisalo novo, nedirnuto, jutro i ćutanje starog telefona, žicu razvučem sve  do...

Poezija je žena nosi užareni karmin mazi se kad priča ostavlja otiske usana na tvojim reverima Poezija je žena komplikovana je teška je ne razume je svako miriše na smokve med i taman kad pomisliš da je imaš ona nestane Poezija je žena obla je govori tiho veruje u besmrtnost i ne plaši se prolaznosti Poezija je žena brutalno nežna brutalno meka neprikosnoveno iskrena Poezija je žena jer ne...

Kupujem vinograd! Tamo negdje nad visinama koje ljube more. Onako nestvarno, ushićeno i spontano. Idem da trajem, da se vratim unazad par koraka i da ne žalim. Zaustaviću onaj bol u glavi, ruke koje se tresu sada će dobiti čvrstinu i sigurnost. Preko zime ću...