Grlim jastuk nikad snažnije. Otvaram oči. Vidim jedan tmuran dan, bez trunke vetra i kiše. Depresivan. Tako, odluta moj pogled na plafon, koji je bele boje. Depresivno. Dok melanholija oko mene vlada, moja glava je sada neprekidni haos, koji se čas budi – čas gasi....