Između dva leta, Dve otpale jeseni, Četiri izmišljenih zima, Pola decenija propalih svakodnevnica, Usnulih čekanja. Sudaramo se u uzaludnih nadanjima, Bespotrebih ukrštenica, Istrošenih godina. Onesvestio si se prekrasno, Otreznula sam se prerano. Sazreo si kad cvetaju lipe, Uvenula sam kad lišće otpada. Ti besniš u oluji, Goriš u tvojoj prostodušnosti, Čupaš koren tog zrna sećanja, Jedinog zvezdanog sazvežđa U kom lutaš, Ja...

Najlepše ruže rastu u močvari, jarke od usamljenosti među otpadom ljudi ne naviknutih na lepotu.   Voleo sam da odlazim do bare blizu moje kuće u rano jutro, da tamo stojim satima posmatrajući kako se život vraća sa pauze.   Tamo sam naučio da odluke astronoma ne utiču na to gde će se sve rađati bebe,...

Za minut pričanja sa mnom ti možeš prošaptati sve što znaš o životu, možeš izbrušiti dijamant i napraviti kuglu od blata. Za minut pričanja sa mnom ti možeš zamisliti želju, dovoljno dugačku da traje ceo život, za minut pričanja sa mnom ti možeš izbrojati sve zvezde,...