Dok su mi tvoji prsti, krali onaj prostor, na korenu vrata. Koji se oduvek, krio ispod lokne. One, koja prkosno odbija, da se zadrži gore u repu. Sa svim ostalim, skupljenim loknama. Ceo kosmos, se rađao, ispod tih jagodica. I svaki dodir, je ostavljao, jednu novu zvezdu. Rasejane po ramenima, postajale su putokaz, novim dodirima. Snažnijim i čvršćim, prstima. Iscrtale su mapu, do snova, onih laganih i neuhvatljivih. Autorka:...

Stojim na uglu dve beogradske ulice i, dok čekam drugaricu, posmatram grad koji je u žurbi. Nervozne vozače, sirene, pešake skoncentrisane na semafore i mobilne telefone. I tako utonjena u misli o smislu života nisam primetila da mi se neko približio dok nisam čula glas...