Hajde me podigni sa zemlje. Rastopi me svojim ogromnim rukama. Vrti me u krug, oko Meseca. Neka mi kosa padne na tvoje lice. Smej se. Nežno me poljubi. Pa opet nestani. Nije kosmos kriv što je sve kako jeste. Nije ni sudbina, ni položaj zvezda u vasioni. Ni tvoje stare patike, koje mi gaze...