Nikada nisam našla reči dovoljno teške da ponesu opaku sudbinu sveta na svojoj grbači. I prelome kičmu najveće gusenice koja se bezbrižno održava na malom listu. I polome hrbat najređe knjige što se sama još malo piše. Sve su delovale sitne, kao da metak silom guraš u preusku cev patrljkom prsta, kao da umišljaš da postoji gustina kojom...