Ono što nas pokreće, polako nas umara i ubija.   Ne želeći da gledam, mazaću ti oči, plavom slikom na zidu, koja je siva,   I ledenim mahovinama u magli, koje nema.   Na mostovima, koji su potonuli, žaleći za morima, koje gutaju okeani,   I galebovma, što liče na okačene slike, umorne boje,   Na prozorima, koje ne opažamo,   Jer se tresemo od promukle hladnoce jecaja iz...