Jasan ton tminom hitro hrli, kojekuda; Akord noći vibrira životom tjeran. Krošnja huči vjetrom što ima ga posvuda, Nebu i svoj zemlji od vajkada vjeran. Nad prozorom lasta košmarno se glasa, K'o čovjek kad gužva postelju u noći; Zemljano joj gnijezdo baladu rasplamsa, Brzano će lasta u daljine poći. Iza stakla, nijemo, sjene...

21 marta, 2014 /