21 mar NOCTURNO
Jasan ton tminom hitro hrli, kojekuda;
Akord noći vibrira životom tjeran.
Krošnja huči vjetrom što ima ga posvuda,
Nebu i svoj zemlji od vajkada vjeran.
Nad prozorom lasta košmarno se glasa,
K’o čovjek kad gužva postelju u noći;
Zemljano joj gnijezdo baladu rasplamsa,
Brzano će lasta u daljine poći.
Iza stakla, nijemo, sjene mrače mrakom –
Fantazme prošlosti, i slike sve vividne;
Sjetan čovjek, u krug, hoda tuđim tragom,
Srcu svjetla traži, i sreće bar prividne.
Na divanu, odveć, počinak če naći –
Krug kada zatvori, i sve stope pređe;
Kakva li će sudba junaka nam snaći,
Sad kad mu je vrijeme sve rijeđe, i rijeđe?
Usud mu je jasan – mora noć da prođe!
Mora zora da dođe, i zrak svjetla strasan!
Uza se, šum novi, jutro svako nosi – i kam glođe;
Suncem okupan, lik mu noći najednom nejasan.
Autor: Mladen Đurić
Fotografije: weheartit.com
Nema komentara