Gledala sam kroz prozor posve defokusiranim šaranjem oka po sivom natopljenom betonu i kolima koja su prolazila tuda. Nije me uopšte intrigiralo ovakvo vreme, nikada nije. Piter je šetao kuhinjom tražeći vanilin šećer, koji je opet, po običaju, misteriozno nestao. Počeli smo zvati to prokletstvom...